U ponedjeljak je u Aquariusu uspješno završio četvrti Kontrapunkt na kojem su okupljena renomirana imena iz svijeta elektronske glazbe bazirane na raznih stilovima, od jazza do hip-hopa. Izvrsna muzika i dobra atmosfera nisu mogli ravnodušnim niti jednog posjetitelja festivala, a samim time napraviti i dobru najavu za sljedeći Kontrapunkt.
Na početku bi htio pohvaliti čitavu manifestaciju koja je dokaz da kod nas postoje ljudi koji mogu i žele napraviti dobar happening. Kao i prve večeri, ozvučenje je bilo izvrsno, kao i dekoracija cijelog prostora. Ljudi iz Kontrapunkta su nam i ove večeri priredili izvrsnu zabavu sa sljedećim izvođačima.
Kao što je običaj kod nas, Reel People su počeli svoj nastup s 20-ak minuta zakašnjenja, ali to im nije za zamjeriti s obzirom da su na stage s sobom doveli dvije izuzetne vokalistice, Vannesu Freeman i Sharlene Hector (Basement Jaxx vokale). Nastup je bio točno ono što je najavljeno: soul sastav 21. stoljeća u koji su ukomponirali hip-hop, r&b te house glazbu. Došli su u svom smanjenom sastavu, dakle Vannesa & Sharlene kao vokali te Oli Lazarus za DJ pultom te Mike Patto kao vokalist i klavijaturist. Nažalost, Oli je samo puštao matrice sa gramofona, tako da od njegovog najavljenog Dj nastupa nije bilo ništa. Vannesa i Sharlene su svojim izvrsnim nastupom digli cijelu terasu na noge i tjerali ljude da vrište, plešu tj. ludo se zabave (vikale su stalno: “Let me hear you scream”). Ukratko, izvrstan nastup, energičan, pun crnačkog sounda, i prava priprema za ludilo zvano Bembe Segue.
Kao što je poznato nekima od vas, Bembe Segue je jedna od pokretača west london scene. Pjevačica, kantautorica, DJ, aranžerka – žena koja je svoj sound izgradila na fuziji brazilskih i afrokubanskih ritmova, hip-hopa i vokalnih aranžmana te naravno brokenbeatu zbog kojeg nosi internu titulu ‘kraljice’ brokenbeata. Na stage je izašla sa svojim live sastavom u kojem su neki od najboljih jazz glazbenika današnjice u Velikoj Britaniji. Jason Yarde, Dave Okumo, Leo Taylor, Nick Ram su samo neka od imena koji su došli u njenoj pratnji. U njenoj pratnji kažem zato jer je sve stvari ona napisala tako da su oni u biti samo izvodili njene stvari. Ovo možda ne zvuči osobito, ali ako uzmete u obzir da je ona kreirala velik opus brokenbeat remekdjela onda ova izjava poprima sasvim drugu dimenziju.
Dakle, ono što nam je Bembe priredila za ovu večer je brokenbeat ludnica. Uz pomoć benda, izvela je najbolji live nastup ovog festivala. Najbolje da stanem s pohvalama jer ću ispuniti cijeli izvještaj samo pohvalama. Bembe je sve to ispunila svojim izvrsnim vokalom, demonstrirajući svoje vokalne sposobnosti tokom cijelog koncerta. Na listi gostiju se našao i Rob Galagher iz 2 Banks Of 4 koji je svojevrsnim vokalnim battleom sa Bembe dao koncertu još jedan veliki plus. Ukratko, definitivno nastup koji niste smjeli propustiti i koji, ako ste ga propustili, svakako pogledajte kad vam se pruži prilika.
Kad je Bembe završila svoj nastup, iz unutrašnjeg djela Aquariusa se čula prva stvar koju nam je pustio Mr. Phil Asher. On je definitivno bio najbolji DJ kojeg ste mogli čuti na ovom festivalu. Čovjek poznat po enormno velikom broju remixeva, također poznat i kao Restless Soul i kao jedan od osnivača Restless Soul Produciton tima, uvijek visoko ocjenjivan od strane kritike i poštovan od strane publike. Poznat je kao i jedan od ljudi koji su pokrenuli brokenbeat kulturu, također je s westlondonskim istomišljenicima Degom, i.g. Cultureom i Demusom osnovao Co-op klub kako bi promovirao novonastalu scenu progresivnih nazora.
Njegov nastup bi se mogao nazvati fuzijom electra, brokenbeata i soula sa house ritmom. Izvrsni mixing, upotpunjen izvrsnim izborom stvari koje je puštao, tjerali su publiku (a i mene samog) da pleše bez prestanka. Njegov nastup je definitivno ispravio moje mišljenje da dobar producent ne mora biti i dobar DJ. Svirao je dosta svojih stvari, i što me iznenadilo nije puštao hitove, već stvari za koje vjerujem dosta ljudi nije niti čulo, ali to ne znači da izbor muzike nije bio izvrstan.
Nakon njega na red je došao set koji su nam priredili Rima tj. Domu (Dominic Stanton) i Volcov (Enrica Crivellara); ljudi poznati po odličnom albumu iz 2003. “This World” (Compost records) počeli su svoju karijeru prije 10-ak godina. Domu je počeo kao freestyle DJ nastupajući po svim londonskim klubovima, dok je paralelno i producirao pod sinonimima kao što su Sonar Circle, Static Imprints te Umod. Njegov broj izdanja se stalno povećava s obzirom na suradnju s mnogim poznatim imenima kao što su Seiji i Mark de Clive, a treba navesti i njegove remixe izvođača kao što su 4 Hero, Jazzanova, King Britt i Cinematic Orchestra zbog kojih je danas konstantno angažiran. Volcov je počeo s DJ karijerom 1988. i to kao hip-hop DJ. Kasnije prelazi na house, detroit techno i drum’n’bass, a postepeno i u mnogo širi sound. Godine 1997. s Frankom Siccardiem otvara talijanski drum’n’bass label Sonica, dok 2000. sam otvara Archive Records uz koji nastaje i klupska večer u klubu Pergola u Veroni te i house label Neroli Productions. Njegov producentski dio posla se većinom bazira na houseoidnim projektima koje izdaje pod imenom Isoul8 te klupske remixeve za razne izdavače i izvođače diljem svijeta.
Njihov nastup je bio dosta energetičan, glasan i tvrd zvuk koji je nastao mješanjem housea, drum’n’bassa i electra. Svirkom koja je trajala oko 1h uspjeli su održati atmosferu koju je stvorio Asher i puštajući pri kraju malo laganije i više funky stvari pripremili su publiku za nastup Eddy Ramicha i Yanne. Njihov stil vjerujem da ne treba posebno predstavljati, ali za one koji nisu upučeni riječ je o fuziji brokenbeata, hip-hopa, downtempa koji pušta Eddy, dok je Yannah zadužena za vokalni dio. U ovom nastupu Eddy Ramich je još jednom pokazao svoje DJ sposobnosti, mixajuči širok spektar različitih glazbenih smjerova, uz konstantan scraching i igranje s efektima. Yannah nam je još jednom pokazala da se dobro snalazi u Eddyevoj igri tako da je otpjevala ono što se od nje tražilo i to bez greške, što je (bar po meni) iznimno teško uz konstantan scrach.
Ovaj festival je bio čisti dokaz da se kod nas može organizirati veliki happening elektronske glazbe na kojem glavni fokus neće biti droga (kao što je, nažalost slučaj s većinom ovakvih happeninga), već pozitivan elektronski sound i dobra zabava. Tijekom čitavog festivala razglas je bio izvanredan, što je, kao što sam već rekao, kod nas rijetkost. Ovo je bio happening koji niste smjeli propustiti, tako da sve one koji su ga propustili pozivam da se pojavite na sljedećem festivalu.
