Tram 11
Puno polemike je povukao potez LAA da nakon rasprodanog Doma Sportova gdje smo svjedočili spektakularnom povratku hip hopa u Zagreb, relativno brzo (6 mjeseci) izbaci čak tri datuma za isti sastav, ovog puta u Tvornici Kulture. Povuklo se pitanje postoji li zbilja dovoljno stvarnog interesa za takvo što, ili je DS jednostavno bio kolektivni jednokratni nostalgični korak unazad, prema glazbi koja je tada gledala naprijed.
Istina je negdje između. Prvotno najavljeni tris datuma u Tvornici ipak je postao vikend duo, a jučerašnji prvi koncert pokazao je kako Tram 11 (uz debelu pomoć pratećih Funkstera) propisno razvaljuje svoj materijal, a na slušateljima je da uhvate vibru i “skuže spiku”.
Pohvalno, klupska večer otpočela je jakim predgrupama, a ja sam nažalost nastup grupe Oni propustio. Njihov tvrdi rap nadovezao je nedavno uskrsli Stoka a oni koji su propustili njegov veliki koncert u istom prostoru povodom 20 godina njegove karijere dobili su sneak peak u poremećeni um liričkog imperatora. Mi ostali smo mogli samo uživati u već viđenom. Stoka je jak kao bik i to je sinoć pokazao, uzevši titulu vlasnika najbolje reperske forme još i prije početka koncerta dvojice iz jedanaestice.
Što se pak njih tiče, hajmo ovako. Woo i Target su, za početak se jednostavno mora reći, imali izuzetno nezahvalan zadatak pred sobom. Nakon gore spomenutog antologijskog nastupa za pamćenje, sve oči bile su uprte na ovaj nastup. Kako nakon 10 000 ljudi na isti način pokrenuti njih nešto više od 1000? Može li se u puno manjem, ali opet širokom prostoru kolektivno oživjeti duh vremena? Odgovor je ispao dvojak. Neki su svojom inicijativom postigli tu nirvanu, a neki pak nisu, i često sumnjam da su uopće i htjeli.
Razvučeno na dva dana, koncert je neminovno okupio šaroliku publiku satkanu od znatiželjnika i fanova, a njihove reakcije na podražaje s bine ostavile su izuzetno individualan dojam na posjetitelje. Vjerujem da je svima koncert bio bazično pozitivan uz možebitne dodatke izvrsnosti nekima, jer prigovora na nastup jednostavno nema. Jest da su Woo i Target periodično gubili zraka, no iskusno hodanje preko grešaka gotovo da i nije ostavilo dojam nespremnosti za ovaj težak zadatak. Zvuk je bio balansiran, bend je kroz razglas bio, rekli bi Ameri “punchy” a vokalne dionice se nisu gubile u šumi zvukova. A to je uostalom na gigovima ovakvog tipa i najbitnije.
Lista izvedenih pjesama preslika je one iz DS, uz dodatak snippeta s novog studijskog, još uvijek službeno nenajavljenog album. Target je odlučio baciti oko na trenutne predvodnice estrade, pa koga zanima što se rimuje s Bačić, Blaće i Dimšić, pravac Tvornica.
Pitam se i zašto nemam superlativa nakon najezde istih prije 6 mjeseci? Jučer smo svjedočili izvrsnom hip hop nastupu, a DS je zbog svoje prirode ipak ostao kategorija za sebe, i ne bi bilo fer uspoređivati te nastupe. Zlobnici će reći da su trebali nakon DS stati i povući se nazad u svoje odaje, no ja se ne slažem. Glazba je tu da se svira. Na kraju krajeva, fućkaš tu sebičnu romantiku. Značaj Doma Sportova ostaje isti bez obzira na ovo klupsko druženje u Tvornici, a jedino što razdvaja ta dva nastupa je činjenica da je DS dizao i one najsuzdržanije iz mrtvih.
Jučer to nije bio slučaj, ali svi koji su si to dopustili, dobili su porciju hip hopa. Danas vam je drugi popravni, ako se i danas ne pojavite, pali ste razred. Svaka čast ljetnim pozornicama festivala, no Tramovci sigurno najbolje dišu na domaćem terenu.
