Za zagrebački koncert Gustafa na Martinje u Tvornici kulture se više čak ne može ni reći da je postao tradicija, jer ti koncerti sad već funkcioniraju više kao institucija. Oni koji nisu nikada bili, imaju šansu propušteno nadoknaditi još danas, a redoviti posjetitelji si, vjerujem, neće dopustiti da ne proslave ovaj tako važan praznik s najveselijim istarskim bendom.
Ono što ovogodišnju ‘gustafijadu’ razlikuje od pet prošlih (da, ovo im je bio već šesti nastup u Tvornici na ovaj datum) je to što je ove godine odlučeno da se održe čak dva koncerta, valjda zato jer su organizatori, poučeni prošlogodišnjim iskustvima, zaključili da će posjetitelji na taj način puno lakše disati.
Upravo to je i bila najbolja stvar sinoćnjeg koncerta – ne samo da se moglo disati, nego se moglo čak i lijepo plesati, bez da vam nečiji lakat završi u rebrima, a vaš u čaši osobe do vas. Osim ove, novost je bilo i to što se čitav koncert, kao i onaj koji će se održati danas, snimao te će biti izdan na (čini mi se dvostrukom) DVD-u.
Možda su se upravo iz ovog razloga Gustafi sinoć posebno potrudili i priredili još jednu ‘štalu’, kako oni to popularno vole reći.
Koncert su započeli oko 22 h, dok je podij u Tvornici još uvijek zjapio poluprazan, ali uskoro su se skupili svi oni koji su se još uvijek na šankovima pokušavali odlučiti koje je istarsko vino najbolje, no budući da na to pitanje nema jednostavnog odgovora, najbolje je bilo probati sve po redu.
Ni sinoć nije izostao sav uobičajen folklor karakterističan za koncerte Gustafa, tako da su se na repertoaru našle sve pjesme bez kojih večer ne bi bila potpuna (“Jesen” i “Znan da je zima” oduvijek su bili moji osobni favoriti). U jednom trenutku veselom društvu na pozornici se pridružila i Ivanka Mazurkijević, koja također već funkcionira kao dio scenografije Gustafa.
Najveselije je ipak bilo prilikom izvođenja starih hitova kao što su “Vrhi Ćićarije“, “Ja nisan stija mala” te “Nebo je žuto“, dok je “Katarina” izazvala takvu reakciju da je zaslužila da se ponovi na ‘bisu’. A taj bis bi se tako mogao nazvati zapravo samo uvjetno jer, koliko sam ja uspjela prebrojati, sinoć su odsvirana barem četri bisa i u jednom mi se trenutku učinilo da ovaj koncert nikada neće završiti jednostavno zato što to nitko ne želi.
No, kako je Edi rekao, na DVD stane ipak samo ograničena količina materijala, tako da su se nakon više od dva i pol sata svirke Gustafi ipak odlučili otići odmoriti, jer ih ipak još jedan ovakav koncert čeka i večeras.
A što vi čekate?
