Izvještaj koncerata grupe Tool u Berlinu i Budimpešti na europskoj turneji 2022.
Zaključno s ožujkom 2020. i sveopćom panikom uslijed korona ludila stale su sve koncertne aktivnosti pa tako i ekstenzivna promotivna kampanja dugo očekivanog petog albuma mističnih američkih prog metal titana Tool. “Dugo očekivani“ u ovom slučaju nije podrazumijevalo nekoliko godina, već ravno 13 dugih ljeta, pri čemu dotični sastav isto tako nije kročio na europsko tlo sličan broj godina.
Prva runda “Fear Inoculum” turneje odvijala se tijekom 2019. godine povodom čega je značajna količina hrvatskih fanova imala priliku otići do Beča kako bi iz prve ruke prisustvovala ezoteriji koju uživo izvodi ekipa predvođena poznatim vinarom iz Arizone, a usputno i vokalom bendova kao što su Tool, A Perfect Circle, Puscifer i drugi.
Od bečkog koncerta prošle su gotovo tri godine pa je tijekom prošle jeseni vijest o nastavku gore spomenute turneje među svim ljubiteljima dobrog zvuka odjeknula poprilično intenzivno. Preko dva mjeseca američkih koncerta i zatim mjesec dana europskih metropola ponukalo je potpisnika ovih redova da potegne putem Berlina i Budimpešte kako bi otvorio sezonu ljetnih koncerata i dopustio škvadri iz LA-a da se oduže za propuštene godine bez glazbe.
Razmak od nekih desetak dana činio se prikladan za ispratiti ovu turneju pa je tako berlinski koncert u Mercedes-Benz areni pao na opuštenu nedjelju 15. svibnja, dok je pak onaj budimpeštanski obilježio nešto manje komforan utorak 24. svibnja. Papp László Budapest Sportaréna (pokušavam ne slomiti jezik izgovarajući naziv ove dvorane) se u tom kontekstu doima poput još jedne sterilne dvorane “u nizu” pa je šmek istočnoberlinske arene smještene tik uz ostatke nekadašnjeg zloglasnog zida zapravo i više odgovarao uz jedan glazbeni koncept kakvog promovira Tool.
Uz relativno minimalne varijacije, setliste su se uglavnom fokusirale na aktualni album (Berlin, Budimpešta) što je određeni odmak u odnosu na 2019. kad je omjer u koristi navedenog albuma ipak bio nešto nepovoljniji. Ipak, gotovo dva sata glazbe stisnuto u nekih 11-12 pjesama dovoljno govori o samoj dužini pojedinih glazbenih komada, a pri tome ni sjedeća konfiguracija arenskih partera diljem Europe nije bila previše naodmet – dapače, do neke mjere bila je čak i prikladna.
Osim izvanserijskog zvuka i teških tonova, ono što je svakako obilježilo svaki događaj bilo je transcendentalno putovanje koje je omogućio neprikosnoveni vizualni spektakl – od prve do zadnje minute nastupa. Veliki viseći heptagram, laseri, projekcije… sve je bilo podešeno kako bi krajnjem konzumentu doživljaj bio maksimalno upotpunjen te omogućen maksimalan povrat na uložena sredstva. Na žalost (ili sreću?), zbog naveliko poznate i striktne politike zabrane fotografiranja sporadične snimke i fotografije na internetu nisu prečeste pa je za puni doživljaj ovakvog spektakla isti najbolje i posjetiti.
Gledajući pak suštinske razlike između dva gore navedena događaja, a uzevši u obzir više-manje konzistentnu izvedbu samih aktera, nije teško zaključiti da Berlin uz kudikamo veću i bolju opremljenu dvoranu definitivno vodi 1:0 spram budimpeštanske edicije ovog putujućeg showa. Ako u cijelu priču dodamo i tradicionalno dinamični melting pot štimung kojim Berlin odiše na svakom koraku, sveukupan dojam ovog koncerta valja ocijeniti s visokih 9,75 do 10 mogućih bodova, dok Budimpešti možemo oduzeti i jednu cijelu jedinicu.
Dodatno, nije naodmet spomenuti i prateći sastav koji je svaku večer točno u 19:30 otvarao za headlinere. Brass Against je zanimljiv kolektiv (politički na tragu starije braće iz RATM-a što je u današnje vrijeme svakako komercijalno isplativo) koji vlastitu interpretaciju različitih rock klasika dodatno začini instrumentima kao što su truba i saksofon. Svakako zanimljiva izvedba, iako vjerujem da je većina fanova za bend čula zbog nemilog incidenta njihove vokalistice (guglajte “Sophia Urista No Pee Zone”) no što zbog njihovog samog glazbenog izričaja.
Kako god, iako je gradivo naučeno, a ispit položen, ponavljanje je majka znanja stoga očekujemo repete – ovaj puta nadamo se prije no što nas zadesi neka nova planetarna pandemija ili ugroza.
Piše i fotka: Srečko Zajec
