Ulovili smo Tool na europskoj turneji – ovako nam je bilo u Pragu i Beču

    1937

    Za početak – Tool u Pragu

    Za neke, potencijalno sjajne koncerte treba potegnuti malo dalje i odvojiti nešto više novca ali, ako je suditi prema mom dosadašnjem iskustvu, to se itekako i uvijek isplati. Uživate li uživo čuti bandove i izvođače koje volite znate o čemu govorim. Nakon putovanja autom i busom na koncerte u Budimpešti, Milanu, Beču i Ljubljani, za ovaj smo se ukrcali na avion. Nakon 12 dugih godina i koncerata u Beču i Zagrebu došlo je vrijeme da se opet doživi Tool magija. Ali gdje?

     

    View this post on Instagram

     

    Prague! 📸 @mothpope @stylitsioupros #tool #tooltheband #music #prague

    A post shared by Tool (@tooltheband) on

    S obzirom da trenutno živimo u Londonu bili smo u iskušenju otići na ”Download” festival i isti dan uz Tool vidjeti i The Smashing Pumpkins, ali smo ipak odlučili da nam se više isplati otići u Prag na pet dana i tamo na Toolov koncert nego na jedan festivalski dan. Ako se pitate kako je to moguće… Jednodnevne Download festivalske ulaznice za dvoje su oko 180 funti, povratne karte za vlak su oko 100 funti po glavi, tu je i noćenje u hotelu pa ti računaj. Nakon nekoliko dana premišljanja i kalkulacija što se više isplati odlučili smo se za Prag.

    Tko je bio na Toolovom koncertu zna da se iskustvo teško opisuje i da dva sata jednostavno prolete dok uživo slušaš te strašno, strašno dobre pjesme. Kad zagrmi “Forty Six & Two” ili “Ænema” možeš samo biti zahvalan što si živ u desetljećima u kojima stvara bend poput Toola i da imaš tu sreću čuti ih i uživo. Koncert u 02 Areni u Pragu dočekan je u odličnom raspoloženju, a dvorana kapaciteta 18 tisuća se činila rasprodanom.

    Setlista je bila odlična, pjesme s albuma ”Lateralus”, ”Ænema” i posljednjeg 10.000 days” savršeno su zaokružile glazbenu priču o ovom hvaljenom i meni drugom najdražem bendu. Iako svi već sad ludimo iščekujući njihov novi album moram priznati da mi nove dvije pjesme zvuče kao reciklirani zvukovi poznatih nam hitova Toola. No, možda ipak cjelokupni album iznenadi i izuje nas iz cipela kao svi dosadašnji. Pričekajmo 30. kolovoza, nema nam druge.

    No, vratimo se koncertu. Vizuali koji prate pjesme na Toolovim koncertima uvijek su drugačiji, posebni, psihodelični i prepuni kadrova iz njihovih originalnih umjetničkih spotova, a fantazija boja i laseri koji su parali zadimljeni zrak u impresivnoj Areni 02 stvorili su predivnu atmosferu. Maynard je po običaju bio u sjeni, ali itekako prisutan i vidno dobro raspoložen. Tijekom koncerta se zahvalio publici na dolasku, rekao da im je drago što su opet u Pragu te se ponovno na samom kraju obratio zaštitarima kojima je rekao da odstupe i publici dozvole snimanje nastupa tijekom zadnje pjesme ”Stinkfist”. Da, baš kao i na koncertu A Perfect Circlea snimanje i fotografiranje je bilo strogo zabranjeno i mogu samo za kraj dodati da mi se ta zabrana sve više sviđa. I da, odite na Tool.

    (Iz Praga izvještava: Tea Plenar)

    Jedan dan nam nije bio dovoljan – zaletili smo se i do Beča

    Pitali smo se nedavno je li Europa spremna za art rock čudovište kao što je Tool? Itekako da je, uvjerili smo se u to ne samo u Pragu preksinoć već i sinoć u Beču.

    Još u listopadu prošle godine mnoge je raspametila vijest o dolasku Toola u Europu nakon desetljeća odsustva s ovih prostora. Hype je bio pozamašan, ulaznice čija se cijena penjala do 88 eura (barem za ovaj koncert u Beču) razgrabile su se u relativno kratkom roku.

    Mnogi su plakali što su ostali bez, ili što nisu stigli uloviti parter umjesto tribina, ali tako je kako je. Što drugo očekivati od misterioznog benda koji fanove već toliko dugo vremena drži na lancu i u iščekivanju oko izlaska novoga albuma. Kad se zaista to i dogodi, moglo bi se reći biti će to povijesni trenutak, a kako stvari stoje i u Beču smo se uživo uvjerili da bi zaista taj datum trebao biti 30. kolovoza s obzirom na odaslanu poruku.

    Nama iz Zagreba, Prag i ostali gradovi bili su ipak van ruke, ali Beč je bio osiguran i na njega se čekalo preko pola godine. Moglo bi se reći da je sinoć u dvorani Stadthalle omjer Austrijanaca i Hrvata/Slovenaca i ostalih susjeda bio pola pola. Prema dojmovima iz Praga nema tu prevelikih odstupanja, setlista je bila identična uz minimum novih numera, ali audio-vizualni melem bio je lijek za sve tegobe koje su vas možda u tom trenutku morile.

     

    View this post on Instagram

     

    Thank you Maynard James Keenan 😃😊 #toolband

    A post shared by Roberto S (@robys_72) on

    Što smo iskusili? Dva puna sata (uz 15-minutnu pauzu pred kraj) uživancije uz kompleksne kompozicije, vanserijski lightshow i lasere, psihodeliju, osebujne vizuale iz njihovih remek-djela od video spotova i jednostavno perfektnu instrumentalnu svirku i progresiju koju su gradili Adam Jones, Justin Chancellor i Danny Carey uz Maynarda Jamesa Keenana i kojoj smo se strpljivo, a ponekad i nestrpljivo predali. Obuzela nas je hipnoza i gotovo anksiozno iščekivanje onog idućeg koraka koji će se dogoditi, koža se ježi, ali vi se polako predajete tom stanju euforije.

    S druge strane, Maynardov vokal je možda nešto oslabio s godinama, ali ne bih rekla da je imalo tolikog utjecaja na sveukupni dojam čitave večeri, ne samo zbog njegove karizme i persone na stageu već i zbog cijelog paketa s preostalom trojicom genijalnih glazbenih umova, koji su po meni postigli perfekcionizam u predočenju svojih ideja. Na kraju krajeva, ovo ni nije bend u kojem je, kada je riječ o live nastupima, u prvom planu samo jedna osoba. Maynard ni nema tendenciju na stageu gurati se u prvi plan, stajao je u stražnjem dijelu, lijevo od bubnjeva te poput kakve utvare radio na svojoj magiji. Sve to je dodatno ostavilo traga na samoj misterioznosti koju Tool sa sobom povlači.

    Osobno rekla bih izuzetna večer u Stadthalleu i velika preporuka da ih ulovite uživo. Isplatilo se svake kune, vjerujem ne samo fanovima nego i glazbenim gurmanima koji od koncerata ipak očekuju prvu klasu. Svakako jedan od bendova koji se isplati smjestiti na bucket listu.

    I da, apsolutno podržavam zabranu snimanja i fotkanja tijekom ovakih koncerata sve do zadnje pjesme. Dopustili su nam da koristimo mobitele za vrijeme “Stinkfist” koja se smjestila na sam kraj, i zapravo su nam učinili uslugu, da u potpunosti uključimo osjetila i prepustimo bendu da nas hipnotizira. Mislim da je jedino tako i moguće uživati u potpunosti.

    (Iz Beča izvještava: Leonora Bedić)

    Muziku podržava