Vijest da britanska grupa Tindersticks dolazi u Zagreb već je sama po sebi bila ugodno iznenađenje svima koji već gotovo deset godina prate rad grupe. Ali najava da će nastupiti u Močvari izazvala je opravadana pitanja tipa: pa gdje će ti svi ljudi stati…? Zato i nije čudno da su karte za jučerašnji koncert bile nekoliko dana unaprijed rasprodane, a svi koji ih se nisu dočepali moraju poraditi na tome da slijedeći put budu brže ruke.
Jer činjenica je da je Močvara sinoć bila pravo mjesto na kojem ste trebali biti. Nakon gotovo šestogodišnjih pokušaja da dođu u naše krajeve, kako je to izjavio vođa benda Stuart Staple za jedne hrvatske dnevne novine, i nakon koncerta u Ljubljani prije nekoliko dana, Tindersticksi su se po prvi puta ukazali oduševljenoj zagrebačkoj publici. Reći da je Močvara sinoć bila popunjena do poslijednjeg mjesta i ne bi bio točan opis situacije, jer se tu nekako stalno pronalazilo mjesto više što je rezultiralo neopisivom gužvom na zagrebačkom Prisavlju. Da su Tindersticksi napravili i dva nastupa zaredom, mislim da se stanje ne bi bitno promijenilo ni sljedeće večeri.
Svakako treba prvo spomenuti odličan nastup predgrupe The Devastations koji su i sami, očito, odrasli na Tindersticksima, a pjevač možda i više na Nicku Caveu. Tindersticksi su u Zagreb došli promovirati svoj poslijednji album “Waiting For The Moon”, koji je izašao u lipnju ove godine, ali, kako to već i inače biva, pjesme s tog albuma sinoć nisu bile najizvođenije. “Tiny Tears”, “Burried Bones”, “No Man In The World” i ostale prepoznatljive pjesme Tindersticksa izazvale su pravu euforiju kod publike koja nije mogla dočekati kraj pjesama kako bi pljeskom nagradila bend, već je svoje oduševljenje izražavala za vrijeme većine instrumantalnih dionica.
Karizmatičan glas Stuarta Staplea i predivno tužna violina Dicka Hinchliffea stvorile su atmosferu za pamćenje, jer Tindersticks i jesu takav bend – jednom kada ih čujete zvuku vam se pod kožu i teško da ćete se ikada više moći sasvim osloboditi njihovog nezaboravnog zvuka. Jedino što nam nakon ovakvog koncerta preostaje je nadati se da nećemo morati čekati idućih šest godina da u svojem gradu vidimo nastup jedne od najorginalnijih britanskih grupa današnjice, koju mnogi ne opisuju uzalud kao Nick Cave meets Leonard Cohen, samo na puno zabavniji i osobeniji način.
