Tidal Pull u KSET-u: promocija prvijenca u atmosferi kakvu bi svaki bend poželio

    2595

    Nisam jedan od onih koji ‘petice’ (ili maksimalne ocjene) dijeli šakom i kapom, zbog čega i ispada da je sve savršeno na našoj glazbenoj sceni. Trudim se da ne dajem niti alibi ocjene. Kad sam krenuo s pisanjem, alibi ocjena je bila ‘trojka’, a danas je to postala ‘četvorka’ koja se dijeli svima kojima se ne želiš zamjeriti. Tako barem meni sve to izgleda, jer danas manju ocjenu od ‘četvorke’ iznimno rijetko negdje vidim…

    Razlog ovakvom uvodu je ‘petica’ koju sam dodjelio prvijencu Tidal Pulla “Uvod u promatranje cvijeća pri punoj brzini”. Upravo je to jedna od rijetkih mojih ‘petica’, iako su se ove godine zaredale dvije, gotovo u nizu, zbog vrhunskog albuma “Nasilno” benda ###. Prije toga, ‘petica’ je pala izvrsnim Rezervama koji su po meni napravili najbolji album prvijenac u nas. Šteta što su se Rezerve malo pogubile po putu, promijenile dobar dio članova, ali se nadam da će uspjeti nastaviti tamo gdje su i stali s izvrsnim albumom “Ravno u zamku”.

    Kako sam prije par godina vjerovao u njih (i uživao u albumu), tako vjerujem da su i Tidal Pull zaslužili podjednaku pažnju zbog svoje izvrsnosti. Mnogi uvijek kukaju kako nema dobrih novih bendova koji pjevaju na hrvatskom jeziku, a kad se oni dogode, jednostavno ih ignoriraju. S obzirom na brojnost publike i atmosferom jučer u KSETu, vjerujem da Tidal Pull s time neće imati problema, barem se tome nadam.

    Muziku podržava

    Prvi put sam gledao Tidal Pull kad im je bila prva svirka na rođendanu terapija.net krajem prošle godine. Drugi put sam ih gledao u Močvari (s Virvelom i Keleidom) kad im je bila druga svirka. Ovo je bitno za daljnju priču jer se tu vidjelo koliko je bend svirački napredovao u tih par mjeseci razlike. Dok je u Melinu sve djelovalo solidno i simpatično, kao da gledamo neke mlade nade koje tek stasaju na sceni, gig u Močvari je bio troskok jer su potpuno razvalili, kako svirački, tako i energijom, te mi je već tad bilo jasno da mi ovo neće biti tek još jedan ‘simpatičan’ bend sa scene.

    Nakon toga sam po pitanju koncerata odmarao od njih, ali su oni bili vrijedni i svirali svugdje gdje ih se pozvalo, pa se ubrzo, nakon već spomenutog albuma prvijenca, očekivala službena zagrebačka promocija albuma koja se konačno dogodila jučer. ‘Tajming’ je bio odličan, gotovo su do kraja napunili KSET (neki ‘poznatiji’ bendovi tamo znaju svirati pred manje ljudi), a atmosfera je bila odlična, slobodno mogu reći i paklena jer je bilo vruće… Jednostavno, bend nas je zagrijao do usijanja.

    Nije bilo nikakve predgrupe što je dalo sav fokus samo na njih. Koncert je počeo u nekih 21:20, taman kad bi svi koncerti trebali i početi. Ponavljam, KSET je bio gotovo pun, tako da one teorije da naša publika nije naviknuta na ranija počinjanja koncerata su samo još jedan mit ‘starijih’ (baš kao i ona da nema dobrih novih bendova!).

    Album traje nekih 35 minuta, pa je bilo jasno da za koncert ne mogu svirati samo te pjesme. U razgovoru s njima, rekli su mi da u pripremi imaju već dovoljno pjesama, te da bi novi album mogli dobiti relativno brzo, pa me zanimalo kako one zvuče, uz ove standardne hitove s “Uvod u promatranje cvijeća pri punoj brzini”. Te nove su otvorile koncert, a još jedna je bila na prvom bisu (da, kažem prvom jer su ih bila dva!).

    Kad su stali na stage, krenula je neka dream pop/shoegaze/post rock igrarija koja me totalno zaokupila i mislio sam si ‘WOW, ovo je totalno ludilo’. Ipak, dojam je umanjio zvuk koji je u tom trenutku bio totalno promašen i mnogo toga se nije dobro čulo. Tek pred kraj druge skladbe, također nove, zvuk se naštimao na prihvatljiviju razinu. Kasnije sam saznao da se te dvije pjesme zovu “Krenimo, da se možemo vratiti” i “Flora i fabula”, a na njima im se pridružila i članica prijateljskog benda Kaleido, Duga.

    S “Dvanaest” je krenulo predstavljanje albuma, a tad se i većina problema sa zvukom riješila, iako i dalje sve nije bilo kristalno čisto (ukupan dojam mi je da je u Močvari to bilo mnogo bolje posloženo jer sam doslovno čuo svaki zveket gitare). Al’ koga briga, to je (indie) rock i treba prašiti iz sve snage, pa kud puklo da puklo…

    Upravo to su i napravili, uslijedila je “Dezen (Ljetna pjesma za nesretan rođendan)”, pa “Galerija”, pa… više nije niti važno jer su pokazali svu raskoš svog talenta koji jednostavno nema granica. Te pjesme, koje sam zavolio na albumu, dobiju prekrasnu notu uživo, pa uopće ne treba čuditi da sam uživao u svakoj odsviranoj pjesmi, u svakom novom tonu…

    Redoslijed pjesama nije bio kao na albumu, iako se posložilo tako da zadnjih četiri pjesme budu baš tim redom, pa su kao predzadnju odsvirali “Besmrtna (iskrenost nije vrlina)” (ako sam dobro shvatio po prvi put uživo), te “Nasljednici tihe riječi” nakon koje su se pokupili sa stagea. Kako KSET nema backstage, tako se nisu mogli previše odmaknuti, ali publika je jednosatvno poludjela i svi su se u glas počeli derati da žele još. Možda malo neiskusno, (pre)brzo su se vratili na stage, umjesto da još malo uživaju u euforiji koju su postigli svojim znanjem i radom.

    Za bis su ostavili jednu novu stvar koju je Blaž najavio da je za njegovu mamu, te za tu pjesmu mogu reći da i ona doseže taj visoki nivo koji bend zasad drži. Nakon tog su rekli da je stvarno to to, da nemaju više ništa, ali postupak publike je bio identičan, a tome je pomogao i DJ koji nije pustio nikakvu mjuzu. Tako natjerani da ponovno skoknu na binu, dobili smo ‘reprizu’ “Dobro jutro, Jenny Lewis” što je samo zakucalo ezgekuciju koju su Tidal Pull ponudili jučer navečer. Da slučajno ne bi dobili još jedan bis, pobrinuo se bubnjar koji je uzeo mikrofon u ruke i počeo pjevati… Bolje da nije jer je to bio znak da se bina gasi, te počinje ‘glazba iz zvučnika’.

    Ako izuzmem taj problem sa zvukom (pred koji tjedan sam bio u KSETu na From Another Mother i takvih problema nije bilo), sve što mogu reći jest da i dalje vjerujem da se pred nama rađa nova atrakcija koja bi u skorašnje vrijeme mogla napraviti velike stvari. Njihove pjesme su melodiozne, imaju pamtljive refrene, svirački svakom novom svirkom djeluju još bolje i suverenije, tako da uopće ne znam gdje im je granica.

    Da se preostala četvorka ne bi slučajno uvrijedila, moram jednog od njih posebno spomenuti. Koliko god su gitaristi u svojoj međuigri savršeni, koliko god ritam sekcija melje sve pred sobom, najveći napredak od onog prvog koncerta se vidi na pjevaču Vilimu. Dok je u Melinu djelovao kao zatvoreni dječak koji ili čita stihove s papira postavljenog pod mikrofon ili čvrsto zatvorenih očiju zamišlja da je negdje drugdje, a ne na koncertu, tako sada, gotovo godinu dana kasnije, suvereno vlada tom vokalnom interpretacijom, kao da je u potpunosti prisvojio sve te pjesme i sad su samo njegove i to želi jasno pokazati. Još kad bi tome pridodao i bilo kakvu komunikaciju s publikom, bilo bi još bolje, ali zasad je to još u ulozi gitarista Blaža…

    Za kraj, nemojte reći da vam nitko nije rekao za Tidal Pull jer više opravdanja nema. Ovo nije bend za budućnost, ovo je bend za danas jer studijski i koncertno spadaju u samu elitu domaćeg (indie) rocka (barem što se tiče potpisnika ovih redaka!).

    Setlista:

    Krenimo, da se možemo vratiti
    Flora i fabula
    Dvanaest
    Dezen (Ljetna pjesma za nesretan rođendan)
    Galerija
    Dobro jutro, Jenny Lewis
    Dva do dva
    Svojom voljom
    Privitak
    Besmrtna (iskrenost nije vrlina)
    Nasljednici tihe riječi

    Bis 1
    Trinaest

    Bis 2
    Dobro jutro, Jenny Lewis

    0 Shares
    Muziku podržava