The Chemical Brothers u Zagrebu: stisnuli smo gumb i dobili performans za pamćenje

    3751

    Pred nekoliko mjeseci išla sam na koncert Musea u Grazu o kojem sam pisala i izvještaj – koncert koji je kao performans veću pozornost plijenio vizualnim aspektom u odnosu na samu glazbu u meni je stvorio dvojbe: kakav je to futuristički svijet kojeg gradimo u kojem na koncertu glazba pada u drugi plan? Kakva nas budućnost čeka ako u koncertu vizualni dio, koji bi tek trebao dati sliku zvuku zbog kojeg smo primarno došli, u potpunosti preuzme glazbi glavnu ulogu? Mada su i The Chemical Brothers sinoć u Domu sportova napravili audio – vizualni spektakl, napravili su to točno onako kako i treba: kreirali su jedan transcendentalni svemir u kojem je vizualni dio savršeno upotpunio auditivni, zahvaljujući čemu su fanovi na dva sata u potpunosti izgubili glavu. Dvojbe slične onima koje su me mučile tijekom i na kraju koncerta Musea nemaju mjesta u mojoj glavi dan nakon ovog spektakla.

    The Chemical Brothers
    foto: Monika Bračević

    Bend je koncert otvorio s pjesmom kojom i inače često otvaraju koncerte – ”Go”, plesnom stvari s ”Born in the Echoes” albuma. Kako je počeo koncert, tako je započelo i vizualno remek djelo na platnu u pozadini pozornice. Moćna ‘braća’, Ed Simons i Tom Rowland, nizali su hit za hitom dok su ih tematske animacije na videozidu oživljavale. Između pjesama nije bilo pauza, nije postojao ‘prazni hod’: sve su se pretapale jedna u drugu, bez jasne granice.

    Muziku podržava

    Kako su se pjesme pretapale jedna u drugu, tako je atmosfera zahvatila i ujedinila publiku na parteru s publikom na tribinama, inače rezerviranima za mirniju publiku: isto nije vrijedilo za ovaj koncert.

    Osim autorskih stvari, Chemical Brothers su ubacili i jednu obradu: pulsirajuća, distorzirana verzija od ”Temptation” (New Order) stvorila je istovremeno nadrealno i nostalgično ozračje. Igra reflektorima osvjetljavala je publiku na zanimljive načine: mreža crvenih svjetala tako je u centar pozornosti dovela svjetlucave crvene dlanove publike u zraku.

    The Chemical Brothers
    foto: Monika Bračević

    Manchesterski majstori svog zanata svakom novom pjesmom donosili su novu eksploziju zvukova oplemenjenu hipnotičnim scenama na videozidu, light showom i raznoraznim drugim efektima, poput konfeta, velikih balona puštenih u publiku (koje su stražari u prvom redu pucali čim bi se približili pozornici i tako stvorili potencijalnu distrakciju braći), ali i društvom dvaju gigantskih robota s kojima smo se osjećali kao da smo zakoračili u neki drugi svijet.

    The Chemical Brothers
    foto: Monika Bračević

    ”Free Yourself” s posljednjeg albuma nas je zavodila, žestina ”Block Rockin’ Beats” je opravdala sva naša očekivanja, ”EML Ritual” je oživio naše potisnute noćne more riječima ”I don’t know what to do, I’m going to lose my mind”, dok su nam ”Song to the Siren” i ”C-H-E-M-I-C-A-L” priuštili ono halucinogeno iskustvo svojstveno Chemical Brothersima. Trans je u disko smjeru odvela pjesma ”Eve of Destruction”, inače snimljene s vokalima norveške Aurore, čija se slika i prilika tada pojavila na videozidu.

    Dok se napetost u Lednoj dvorani povećavala sve više i više, postajalo je jasnije koje će pjesme uzrokovati rasprsnuće publike na atome, postalo je jasno gdje će kemija između kultnog dua i publike učiniti svoje. Riječ je naravno o ”Hey Girl, Hey Boy” i ”Galvanize” koju su mudro čuvali  gotovo za sam kraj koncerta: zagrebačkoj publici je došlo vrijeme da stisnu gumb i eksplodiraju, kao bomba koja je predugo čekala da izvrši zadatak za kojeg je stvorena.

    Na videozidu su se pojavile riječi: ”Hold tight, Zagreb” i bilo je jasno da se audio-vizualna poslastica približava kraju. The Chemical Brothers priveli su koncert (koji će zasigurno obilježiti koncertnu sezonu 2019.!) kraju, opravdavši titulu mančesterskih mahera u stvaranju halucinogene simfonije za pamćenje.

     

    Muziku podržava