Ulovili smo The Black Lips u Vintageu: Pustinjački duh nikada ne umire

    532

    Crne usne, oči iscrtane crnim eyelinerom, piercano lice, poderane hlače, kosa obojana stotinama boja… Sve ovo samo su neke od karakteristika tih ‘opasnih supkultura’ kojih se treba pripaziti i s kojima je bolje ne imati posla. Svjetlo pozornosti uperilo se na takve supkulture, odjevene tako da na njima sve vrišti ‘opasnost!’, nakon zloglasnog masakra u američkoj srednjoj školi Columbine. Glazbenici iz sastava The Black Lips jedni su od tih supkultura koji su u toj priči izvukli deblji kraj, jedni od onih koji su stigmatizirani kao potencijalno opasni pojedinci te kažnjeni tako što su izbačeni iz škole. Danas ti isti ljudi, koji su 1999. ‘izvukli deblji kraj’ iza sebe imaju dvadesetogodišnju karijeru, osam albuma i reputaciju ekscentričnih koncerata o kojima ekipa bruji još godinama nakon. Da je to istina uvjerila sam se sinoć u Vintage Industrial Baru – petorka se vratila u Zagreb nakon 12 godina.

    The Black Lips, foto: Monika Bračević
    foto: Monika Bračević

    Dugo sam se veselila bendu koji je postao ključnim dijelom garažne rock scene i čiji nastupi imaju nešto gotovo mitološko u sebi, nešto legendarno, neki psihodeličan osjećaj šezdesetih zbog kojeg je iduće jutro pomalo teško napisati izvještaj o koncertu. No, potrudit ću se.

    Jednom kad je party započeo, teško je bilo odrediti tko je uznojeniji i razvikaniji: bend na pozornici, kojemu je pozadinu u Woodstock maniri činila plahta isprejana s natpisom ‘Black Lips’ ili publika koja je spremno pratla ritmično režanje benda. Koncert su započeli najpoznatijim pjesmama, poput ”Modern Art” i ”Family Tree” s albuma ”Arabia Mountain” iz 2011.: tu se već počelo osjećati kao da umjesto koncerta motrimo ritual mise nekog kulta. The Black Lips na trenutke zanose svojim pustinjačkim duhom kao što su to nekoć činili Doorsi, a na trenutke napaljuju publiku na vrištanje iz petnih žila u maniri kultnog punk benda.

    The Black Lips, foto: Monika Bračević
    foto: Monika Bračević
    Muziku podržava

    Iako je većina ljudi sinoć došla žedna te naturalističke rock energije, sastav nas nije uskratio ni za neke ‘mekše’ stvari, pa se tako publika primirila uz baladu ”Crystal Night”, s njihovog posljednjeg albuma ‘Satan’s Grafitti or God’s Art?”.

    The Black Lips, foto: Monika Bračević
    foto: Monika Bračević

    Bend je imao dva bisa, jedan u kojem su publiku zarazili moćnim uvodom u ”Seven Nation Army”, dok su za drugi ostavili laganiju ”I’ll Be With You”. Mada je osjećaj u koncertnom prostoru Vintagea bio kao da je 300 stupnjeva, publiku i bend nisu ometale kapi znoja koje su se raspršivale u svim smjerovima: rekla bih da je nesnosna vrućina dala i neku posebnu draž koncertu ovih pustinjaka, koji i danas sviraju kao revoltirani klinci netom izbačeni iz škole.

    The Black Lips, foto: Monika Bračević
    foto: Monika Bračević

    Da ne dođe do zabune, sinoćnji koncert dokaz je kako su The Black Lips daleko napredovali od etikete opasnih ekscentrika koja im je silom nalijepljena pred dvadeset godina: oni su sad jedan zreli, iskusni bend – ali nakon njihove svirke, osjećate se sretno, nezrelo, kao da ponovno imate petnaest i kao da uživate s dobro znanom ekipom koju vam starci mrze.

    Muziku podržava