The Atomic Bitchwax u Vintageu: Svečano slavlje riffa

    579

    The Atomic Bitchwax & Quentin

    Datum i vrijeme: Četvrtak, 26.7.2018. @ 20:00
    Mjesto održavanja: Vintage Industrial Bar Zagreb , Savska ulica 160

    U doba kada je većina Zagreba negdje kraj suncem okupane obale, studenti su se vratili svojim toplim domovima i majčinoj kuhinji a ulice zjape polu-prazne, zagrebački Vintage Industrial Bar na radni četvrtak pohodila je američka riff mašina The Atomic Bitchwax.

    The Atomic Bitchwax

    Iako  dvije trećine stalne postave benda čini ritam sekcija žanrovski srodnog Monster Magneta, ovaj koncert (koji je za termin u tjednu uspio okupiti zavidan broj ljudi) služio je također kao svojevrsno pojavljivanje Monster Magneta u Zagrebu nakon što je redovnog gitarista Finna Ryana zbog spriječenosti zamijenio Monster Magnetov Garrett Sweeny. Sa sedam albuma iza sebe, uhodana trojka stalne postave Atomic Bitchwaxa od 1993. godine nemilosrdno piše bezobzirni rock orijentiran oko riffova koje vade iz evidentno nepresušnog izvora, a u Zagreb su došli na valu albuma Force Field kojeg su izdali krajem prošle godine.

    Muziku podržava

    The Atomic Bitchwax

    Nakon što se dvorana u Vintageu napunila kako fanovima benda tako i onima koji su navratili slučajno ili po preporuci, bend je negdje iza 10 sati stupio na pozornicu. Ne čekajući ni trenutka, pozdravili su Zagreb i uletjeli u žestoki „Hope You Die“ sa svojeg albuma prvijenca, koji je energijom odlijepio sve od prvog reda pa do zadnjeg zida prostorije. Žanrovski im se pripisuju pravci stoner rocka, space rocka (što je igrom slučaja prikladno pošto dolaze iz Neptunea, New Jersey) i progresivnog rocka, no unatoč žanrovskoj karakterizaciji, zvuk Bitchwaxa teško se može kompletno pripisati bilo kojem od navedenih. Dok stoner rock karakteriziraju sporije, teške i često down-tuned gitarske sekcije, The Atomic Bitchwax sa stonerom dijeli jedino ljubav prema headbangerskim riffova. Tempom izvedbe više koketiraju s punkom, a iznimno čvrsta ritam sekcija iza koje stoje Chris Kosnik i Bob Pantella služi kao kamen oslonac za apsolutno sve riffovske vratolomije koje omogućavaju gitari da zasja ispred čitavog miksa svojim sirovim zvukom. Glazba je kao stvorena za brz i energetičan mosh pit kojeg nažalost nije bilo u Vintageu. Provocirajuće agresivna glazba koja je grmila sa stagea nije uspjela pomiriti distancu od jednog metra između publike i benda, unatoč solidnoj količini posjetitelja, tako da je većina publike uživala slušajući i klimajući glavom.

    The Atomic Bitchwax

    Iako se Atomic Bitchwaxu često pripisuje etiketa prog rocka, slušajući bend ne može se često naići na opskurne metrike ili pretjerane psihodelične overture od desetak minuta (skoro sve pjesme traju im otprilike tri minute i manje). Unatoč tome, zanimljiv je način na koji Atomic Bitchwax svoj poprilično izravan, testosteronom okupan rock’n’roll miri s elementima progresive. U njihovoj glazbi ima čestih i neočekivanih izmjena tempa koji iznenade slušatelja (i ne samo iz razloga jer su savršeno usvirani i točni) te vremenskih upada u riffove na tradicionalno „čudnim“ mjestima. To omogućava članovima benda da osvježe nešto što bi nakon dužeg slušanja moglo postati zamorno, a pomaže i činjenica da uz sva navedena tehnička poigravanja i dalje uspijevaju održati snažan groove koji ne jenjava od početka do kraja svake pjesme.

    The Atomic Bitchwax

    The Atomic Bitchwax uspio je sintetizirati rock’n’roll na njegove najmanje zajedničke nazivnike i iste dovesti do krajnjih granica. Ukusni riffovi, poletna energija koju odašilju i vrsna svirka veterana svojeg žanra nešto su što se ne smije propustiti. Dok bi netko možda prigovorio jednostavnosti kompozicije ili manjku dinamičke kompleksnosti, The Atomic Bitchwax dobro zna tko su i što su te zašto su došli.

    U nekoj boljoj situaciji, u nekom paralelnom univerzumu, bend bi napunio arenu punu ljudi žednih grubog fizičkog kontakta i lomljenja vratova te stvorio ogroman koncert za pamćenje. Za Zagrebački pak četvrtak u Vintage-u, ovo je bio i više nego solidan gig balls-to-the-wall rock’n’rolla od strane benda čija energija, karijera i višegodišnja predanost glazbi zaslužuje i puno više.

    7 Shares
    Muziku podržava