Tango proizveden u Tvornici kulture

    1839

    Ponedjeljak. Svi mrze ponedjeljke… K tome hladni prosinački ponedjeljak, suh, ali i dalje prosinački. Čekanje u redu nasred ulice u dugu, hladnu zimsku noć. No, činjenica da u grad po treći put, a treća je sreća, dolazi prvoklasni tango vrijedna je svake žrtve i ozebline – Gotan Project ekskluzivno u Zagrebu.

    Čekalo se dugo, možda i predugo pred Tvornicom kulture, kao da se dijeli badnjački bakalar u Splitu, a ne kao da se radi o rasprodanom koncertu na kojem se umjesto ulaznica, tražilo viška zraka.

    Na sreću ili žalost, koncert je standarno kasnio, pa je stoga horda obožavatelja ipak uspjela ući u dvoranu među prvim pjesmama, iako je još znatan broj stajao vani na samom početku koncerta.

    Dvadesetak minuta prije 22 sata pozornica je i dalje bila prazna te izolirana transparentnim platnom iza kojeg se odjednom, bez očitog reza u instrumentalu koji je kružio dvoranom, pojavilo osam silueta i otpočela je instrumentalna i ekfrastična panorama “Queremos Paz” s prvijenca “La Revancha del Tango” koju je otvorila harmonika mrkog i ozbiljnog Edouarda Makaroffa.

    No, euforija koja je zavladala bila je ograničena na prve redove dvorane gdje se video-zastor čak i vidio, a sudeći po istim reakcijama, očito se nešto i artikuliralo od sve te glazbe, dok je akustika u stražnjem dijelu dvorane doista bila toliko loša da je bila potrebna prava koncentracija za razabiranje zvukova.

    Međutim, besprijekorni vokal Veronike Silve koja se pojavila u drugoj, “Vuelvo al Sur” sve je spasio. U prvom, pomalo vizualno iritantnom i monotonom, dijelu koncerta bend se trudio repertoar obojati pjesmama s oba albuma, no posebno je iznenađenje bio stavak iz “Mise Criolle” – unikatne skladbe koja temperamentni i vatreni latino-američki zvuk miješa sa sakralnim glazbenim elementima.

    Muziku podržava

    La Del Ruso” se definitivno pokazala kao osvježenje nakon 20 minuta zvuka bez slike, a začinio ju je tango par koji je jedva plesao i više manevrirao na uskom rubu pozornice.
    Ovdje dolazi šlampavi intermezzo u kojem se bend presvlači.

    Zastor je napokon pao u drugome činu i pomalo burleskni video-materijal prvoga dijela je zamijenio kratki film s Adrianom Brodyem. Ovaj moment je pomalo nelogičan izuzmemo li samo zvučno ime američkoga glumca. But the band is back in white! U stilu Al Caponea bend u bijelome izlazi na pozornicu, možda zbog predblagdanskoga ozračja, a možda i zbog Cosa Nostra fascinacija… Bilo kako bilo, Cosa Nostra ili Buon Natale, otkrili smo da je Veronika doista u blaženome stanju zbog čega je doista sva isijavala – vokalno i vizualno.

    Publika se ovdje naprosto raspojasala čuvši zvukove “Differente” i strastvenih violinskih žica u “Lunatico“, popraćenih zvukovima i video-snimkom konja u galopu. Pretkraj su elektronski elementi u glazbi možda nadvili i zasjenili strastvene instrumente tipične za tango poput samih violina, bandoneona (vrsta harmonike) i gitare.

    Povlačenje s pozornice izazvalo je negodovanje, ali jedan vrlo neobičan vid negodovanja – plesom. Naime, nakon što je bend mahnuo publici, uz klasično “Hoćemo još“, njihali su se bokovi i pokoji nespretni zamah nogom pokazivao je uživljenost u zločesti tango.

    Očekivano, bend se vratio na bis zaraznim “Criminalom” protkanim dobrim beatom suprotstavljenim violinama i u nešto dužoj varijanti od one na “Lunaticu”. Napokon, gotovo dvosatni ekskluzivni nastup u prepunoj Tvornici zaokružen je s uvodnom pjesmom “Differente” s prethodno navedenog albuma nakon čega su padale lovorike koje su dokazale kvalitetu i odanost hrvatske publike modernome tangu.

    foto: Anastazija Vržina

    0 Shares
    Muziku podržava