Sziget Festival 2018: Gorillaz, Bonobo Live, Cigarettes After Sex, Oscar And The Wolf
Nakon nekoliko jednodnevnih posjeta Szigetu, konačno je došao red da ga posjetim i na više dana. Neću obuhvatiti puni program jer sam preskočio prvi dan s Lamarom, ali i ovih preostalih šest dana biti će dobar temelj za ukupni pregled festa.
Kao što već vjerojatno znate, Sziget je jedan od najmasovnijih festova u Europi, a nalazi se u samom centru Budimpešte na otoku Obudai te traje punih sedam dana. Za razliku od prošlogodišnjeg line-upa koji uopće nije bio napet (ironično, dobio je nagradu na najbolji line-up), ove godine su to fino posložili, ponovno nešto za svakoga, ponajprije mlade. Moj prvi dan, festivalov drugi dan, tu čast imali su Gorillaz.
Prvi put putujem autom do ovog festa, pa iako sam iz iskustva tražio parking sa sjevernije strane u odnosu na prostor događanja, mnogo parkirališta je imalo oznaku zabrane parkiranja što je malo otežalo situaciju. Ipak, parking sam brzo našao i po paklenoj vrućini s lakoćom prošao sve stanice ulaza. A kad tamo već ‘milijun ljudi’.
Prvi bend koji sam uspio uloviti bili su Unknown Mortal Orchestra za koje sam htio provjeriti imaju li podjednako energičan show kao i prije par mjeseci. Mogu reći da je to točno, iako je šator (ovom prilikom skroz dignutih ‘zidova’, pa se moglo sve lijepo čuti i vidjeti i izvan njega) bio dosta slabo popunjen.
Sljedeća stanica bio je main stage na kojem je Bonobo održao lekciju sviranja partyja uživo. Elektronska glazba mi nikad nije bila previše napeta, ali kad se ona svira uživo, to onda djeluje odlično. Tako je i Bonobo sa svojim članovima benda lijepo rasplesao publiku na ogromnoj prašnatoj livadi.
Nakon toga krenula je lagana šetnjica u kojoj sam htio istražiti druge dijelove festa koje do sad nisam pohodio, pa sam tako vidio da su Brazilci fino razdrmali svojim bubnjarskim showom na afro-latin-reggae stageu, a upravo je to i jedna od odlika festivala. Osim samih glazbenih nastupa, ovdje ima i pregršt drugih sadržaja kojima se publika može držati budnom, pa sam Sziget ponekad izgleda kao ogromni Špancirfest s mnogo jačim glazbenim programom. U prilog tome ide i veliki šator s cirkuskim točkama, a ja sam uspio pogledati onu akrobatsku koja je bila (neću pretjerivati) spektakularna.
Usput sam ulovio kraj nastupa simpatičnih Francobollo koji su malo izgorili predstavljajući svoj indie punk rock, posebno se to tiče vokalnih dionica, a na Europa stageu sljedeći je bio Fresku koji je repao pred odlično popunjenim mnoštvom ispred bine. Domaće mađarske snage upoznao sam s Meszecsinkom koja je na trenutke imala neki uvrnuti spoj dance-punka i world music elemenata.
I taman kad sam se spremio čuti kraj nastupa Cigaretes After Sex, da vidim kakav je ovdje njihov prijem, došao sam do šatora u trenutku kada su na stageu tehničari uvelike raspakiravali stvari. Generalno, iako je njihova svirka trebala završiti u 21:30, završila je barem pola sata ranije, što je možda i dobra stvar, jer bi nakon njih vjerojatno mnogi otišli spavati (tako se meni dogodilo nakon prošlogodišnjeg koncerta u klubu tijekom Primavere), a ono najvažnije je tek slijedilo.
Što reći o Gorillaz? Nekad simpatični virtualni bend postao je mnogo više od toga. Sad je to headlinerska atrakcija koja puni najveće prostore u kojima nastupa, pa kako onda ne bi bio i headliner na Szigetu. Nekad se činilo da je Albarn samo jedan od kreativnih članova, ali s vremenom je postalo jasno da je on alfa i omega benda te kako on kaže, tako to mora i biti. Početni album mi je osobno i najbolji, a kako je vrijeme odmicalo, tako su im albumi sve slabiji, dok su mi posljednja dva “Humanz” (2017) i “The Now Now” (2018) potpuno neslušljivi.
Nastupi im više nisu virtualni, već je za sve zadužen ogromni bend kod kojeg se vidi da svatko čvrsto drži svoju poziciju i dobro zna što i kada treba raditi. Albarn je šef procedure i frontmen koji podiže raspoloženje, njegova karizma je neminovna. Super je da su aranžmani pjesama bogati, sve je odsvirano baš kako treba, produkcijski se nema što zamjeriti. Jasno je da ovo nema nikakve veze s onom napornom sprdačinom koju smo imali prilike vidjeti pod imenom Gorillaz Sound System na Jarunu.
Kako je “The Now Now“ tek nedavno izašao, jasno je da je s njega odsvirano najviše stvari (ako sam dobro brojao, čak osam). Publika ih je solidno prihvatila jer su plesne i pridonose toj party atmosferi. Ipak, prvi pravi highlight nastupa dogodio se s “On Melancholy Hill”, a i kasnije su odlično prihvaćene starije pjesme, pa lako mogu zaključiti da publika (baš kao i ja) preferira te starije hitove. Da su mi odsvirali još i “Punk”, gdje bi im bio kraj… Nakon regulranog dijela, uslijedila je kratka pauza, pa bis od četiri pjesme, a ta posljednja je bila “Clint Eastwood” s kojom su došli do klimaksa nastupa.
Pregršt dobrih vibracija i ljudi nasmiješenih lica protutnjalo je još jednim szigetskim danom, a Gorillaz kao headlineri su učinili svoje. Naravno, Sziget nisu samo headlineri, iako su ove godine pogodili odlične za mlađu populaciju, Sziget je jedna priča koju treba doživjeti. Otok i suživot na njemu je zanimljivo promatrati iz svakog kuta jer svaki korak na njemu djeluje nekako pozitivno.
