Sastav s trideset godina sviračkog staža iza sebe, jedan od posljednjih preživjelih izdanaka Novog vala, zaštitni znak Zagreba a pogotovo zagrebačke Dubrave – Prljavo kazalište, sinoćnjim koncertom proslavio je tri desetljeća glazbenog rada, promovirao novi, dvostruki album “Tajno ime” i otvorio impozantnu novosagrađenu zagrebačku Arenu.
No, osim navedenih činjenica, Prljavo kazalište je također nerazdvojivo povezano sa sportskim događanjima u glavnom hrvatskom gradu i stoga se taj sastav nametnuo kao logičan izbor atrakcije koja otvara zagrebački dio Svjetskog rukometnog prvenstva.
Popularno nazivani Prljavci nastupali su nebrojeno puta – većinom na glavnom zagrebačkom trgu – prilikom trijumfalnih dolazaka trofejnih hrvatskih sportaša, pritom dijeleći pozornicu s, primjerice, Matom Mišom Kovačem, Markom Perkovićem Thompsonom ili pak sa sastavom koji je nositelj najvećeg navijačkog hita kod nas – Baruna.
Također, Kazalište je sastav čije je ime nerazdvojivo povezano s političkim kampanjama prilikom kojih su ponovo nastupali na Trgu bana Jelačića – ili u slučaju njegove zauzetosti – na brojnim alternativnim lokacijama. Bend je nastupao na Trgu Francuske Republike, pod Kaptolom (nastup čija audio snimka upravo izlazi), na Jarunu, u Domu sportova… 
Naime, teško je pronaći neku zagrebačku lokaciju gdje Prljavo kazalište nije nastupalo. Barem ju je bilo teško pronaći do jučer, do otvorenja građevine impozantnog izgleda i istog takvog imena – zagrebačke Arene. Kao prvi gladijatori čija se višesatna glazbena borba odvijala upravo na gigantskoj – specijalno za ovu turneju dizajniranoj – pozornici spomenute Arene, Kazalište se upisalo u povijest kao prvi sastav koji je svojim akordima i ritmovima ‘vatreno krstio’ ovaj, ne samo sportski, kompleks.
Dakle, Zagreb ima odličnu novosagrađenu Arenu, Arena ima rock sastav koji slavi tri desetljeća penjanja i spuštanja po hrvatskim estradnim ljestvama, a rock sastav ima slabašan novi dvostruki album čiju interijernu slabost ne može prikriti ni eksterijer sačinjen od monumentalnog građevinskog kompleksa i grandiozne, kičaste, 33×24 metra velike pozornice pristigle iz Londona.
Slabi posljednji albumi, neprestano sviranje u zagrebačkoj metropoli koje je dovelo do zasićenja publike, kao i učestalo mijenjanje članova (posljednjih godina bend je napustio basist Hrastek – zamijenio ga je Dubravko Vorih – a gitaristu Bebeka – koji je došao nakon Cvetkovića, Brkića i Lipošeka – je zamijenio novi gitarist Mario Zidar) dovelo je jedan od najdugovječnijih sastava u poziciju nužnosti priklanjanja događanjima poput Svjetskog rukometnog prvenstva i dijeljenja besplatnih ulaznica.
Jer podatak o samostalnom koncertu Prljavog kazališta (za koji se kupovala ulaznica) u Zagrebu seže u daleku prošlost, a njihov koncert u Domu sportova – koji je bio naplaćivan – pred kraj 2004. godine se ne računa jer nije bio samostalan već su pozornicu dijelili s Miroslavom Škorom.
Besplatne ulaznice su razgrabljene, Arena nije bila rasprodana već ‘razdijeljena’ a Prljavo kazalište je svojim besplatnim obljetničkim koncertom neuspješno pokušalo parirati jedinom domaćem sastavu koji bi broj od 22.000 duša mogao navesti da kupi 22.000 ulaznica – Hladnom pivu.
Sam nastup rađen je ponovo po načelu ‘vidio si jednog vidio si sve’, i osim određenih momenata (poput ubacivanja segmenta gitarističkog riffa Bowieve “Rebel Rebel”) i posebnih gostiju Davorina Bogovića (njihovog prvog vokaliste koji je bio i na 20. obljetnici Prljavaca u Lisinskom) i Marijana Brkića (njihovoga drugog gitariste kojeg zbog turneje po Njemačkoj s tada matičnim mu sastavom Parnim valjkom u Lisinskom nije bilo i koji svojim gostovanjem u Areni ‘vraća dug’ Houri – jer je Jajo gostovao na njegovom solističkom koncertu održanom 27. svibnja prošle godine u Domu sportova), bio je deja vu i nije donio ništa novo.
Od trideset godina koje je sastav sinoć slavio, deset pripada Brku koji je za ovu priliku zasvirao na Gibsonu SG, istoj gitari koju je većinom desetljeća provedenog u Kazalištu i koristio.
Kao ‘predgrupa’ je nastupio zbor Ivan Goran Kovačić i otpjevao hrvatsku himnu, a sam koncert Prljavo kazalište je otvorilo novom pjesmom “Tajno ime“, nakon koje su uslijedili provjereni hitovi poput pjesama “Pisma ljubavna“, “Heroj ulice“, “Mojoj majci“, sve do recentnijih ostvarenja poput “Radio Dubrava” i “Šteta što je kurva“.
No, osim novih pjesama sam nastup nije donio ništa novog, sa prijelazima između pjesama i štosovima poznatim još od njihova legendarnog ovjekovječenog božićnog koncerta sa zagrebačkog Dolca izdanog 1995. Jasenko Houra je ulazio među oduševljenu publiku i na kraju koncerta predstavio sastav, što je neizostavan dio svakog njihova nastupa i simbol repetitivnosti zbog kojeg negoduju čak i njihovi najtvrdokorniji fanovi.
Koncert Prljavog kazališta solidna je rock atrakcija na kojem se publika koja ga prvi put gleda može dobro zabaviti, publika koja ga drugi put gleda (zbog spomenute neizostavne repetitivnosti) može sa sigurnošću znati što može očekivati, a publika koja ih je gledala više puta može se dosađivati.
Foto: Tomislav Capan
Fotografije s koncerta objavljene su u našoj foto galeriji.
