Still Corners u Kino Šiški: Predivnim sanjivim melodijama protiv teorija zavjera

    636

    Teoretičari zavjera će reći da je ‘Youtube algoritam’ kriv za iznenadni uspjeh Still Cornersa. Istina jest da je njihov “The Trip” na gotovo 45 milijuna pregleda, dok vjerojatno sve preostale pjesme zajedno nisu ni blizu te brojke, ali to samo znači koliko su pogodili tom lijepom sanjivom melodijom.

    Na temelju prošlogodišnjeg posljednjeg albuma, Still Corners su se zaputili ponovno na turneju, a ovaj put su posjetili i naše krajeve. Koji je to bio pogodak – sold out Beograd, pa Zagreb, pa Ljubljana. To iznova pokazuje da ljudi na ovim prostorima ipak žele slušati i mlađe aktualne izvođače, a ne samo one kojima je zenit karijere bio prije 20+ godina.

    Still Corners – foto Siniša Miklaužić

    Kakav smo narod, pokazuje i unaprijed veliko hejtanje benda i usporedbe s Cigaretama poslije seksa i njihovim iznenađujućim rasprodancem. Iskreno, CAS je napravio nešto nepojmljivo jer niti ima ikakvu snagu u pjesmama, niti su neki karakterni bend niti… ‘Ajd, da ja ponovno ne budem hejter, stat ću na tome. S druge strane, tu imamo Still Corners koji su svoju magiju već pokazali prvim albumom “Creatures of an Hour” koji je i danas najveći favorit fanovima benda, a poslije tog su izdali još tri albuma, od kojih je posljednji “Slow Air” iz prošle godine.

    Muziku podržava

    Znači, bend s pregrštom materijala se počeo uspoređivati s bendom koji je tek stupio na scenu i imao neki hajp na neviđeno. Je li razlog bio samo ime ili nešto drugo, stvarno ne znam, ali uspoređivati ova dva benda pred premijernim nastupom Still Cornersa u našim krajevima mi je djelovalo pomalo smiješno, kao da su svi htjeli da bend fejla i ubije publiku od dosade kao CAS. Na svu sreću, to se nije dogodilo.

    Nastup u ljubljanskoj Šiški, vjerojatno je bio vrlo sličan po svemu nastupu dan ranije, u zagrebačkom Boogaloou kojeg je popratila jedna od mladih snaga našeg portala. Kolegica Andrea je iscrpno objasnila što se događalo na koncertu, a više manje je tako bilo i u Ljubljani, pa nema smisla ponavljati stvari, ali bih htio samo malo nadograditi jedan detalj.

    Still Corners – foto Siniša Miklaužić

    U dijelu gdje Andrea priča o tome da su Still Corners četveročlani bend (njih troje na stageu plus vizuali), ja bih nadodao da imaju i sakrivenog petog člana koji odradi popriličan dio posla – matricu. Često se dalo vidjeti dok je ona pila vodu, on naštimavao gitaru, a bubnjar čekao početi lupati o svoj instrument, da je melodija već krenula. To je definitivno davalo širinu zvučnoj kulisi i djelomično ubrzavalo nastup jer su imali kratke pauze između pjesama i ‘lovili je’. S druge strane, u jednom dijelu su bas dionice previše iskočile… Da, nitko ne svira bas tijekom koncerta…

    Takve stvari znaju iziritirati, a često je izgledalo da Tessa ima više mimike nego ruke na svojim klavijaturama, pa logično mogu postaviti pitanje što je zapravo ona odsvirala, a što se jednostavno ‘odsviralo samo’. Bilo kako bilo, taj dio sam pratio samo prvih nekoliko pjesama dok sam fotkao, a za sve ostalo sam se opustio tim sanjivih tonovima koji su me nosili punih 75 minuta.

    Still Corners – foto Siniša Miklaužić

    U tih 75 minuta, mogu reći hejterima da je publika znala više od samo jedne pjesme kako su mnogi očekivali, a dojma sam da nešto življe pjesme čak i bolje leže od skroz laganih. Naravno, upravo ta pjesma, “The Trip”, koja je odsvirana na samom kraju regularnog dijela je napravila najveću histeriju, a kako i ne bi kad je toliko briljantna. Bome, bila je takva i uživo – čista perfekcija.

    Ispred njih, kao predizvođač je nastupio Jakov Kobal i to u formaciji on s gitarom pjevajući plus bubnjar. Nisam ga prije slušao, niti uživo, niti studijski, pa me baš zanimalo kako će me dobiti na prepad. Moram reći da mi je samo OK. U nekim trenucima jako dobar, a u drugim bi radije išao po piće i pričao s društvom.

    Jakob Kobal – foto Siniša Miklaužić

    Budimo realni, da danas postaneš popularan, trebaš imati barem jedan hit, pa ne kužim zašto su se mnogi okomili na jedan ‘mali bend’ koji je uspio doći do svojeg hita i (zaslužene) slave. Što ako i svi dođu na koncert samo zbog tih pet minuta “The Tripa”. Da povučem paralelu… Kad sam prvi put gledao Kings of Leon, ma što god oni svirali, svi su čekali samo jednu pjesmu “Sex on Fire” koju su svirali na kraju i tad je bio dernek. Moramo  li zbog toga i u njih sumnjati (ok, slažem se, zadnji radovi im i nisu nešto)?

    Bilo kako bilo, meni je bilo stvarno lijepo. Kino Šiška je neko magično mjesto u kojem mnogi izvođači zvuče odlično, pa tako je bilo i sa Still Cornersima. Uopće ne žalim što sam ih dan ranije preskočio u Zagrebu radi novog projekta Anne von Hausswolff imena BADA koji je svirao u Grazu. Nije da mi je sad ovo bilo nezaboravno i najbolji koncert ikad, ali je bio odličan provod za petak navečer uz ljuljuškanje sa Slovenkama i Slovencima u punoj dvorani. Zar nije to samo po sebi prekrasno?!

    0 Shares
    Muziku podržava