Still Corners u Boogaloou: Što smo zaključili nakon sinoćnjeg nastupa?

    1231

    Still Corners

    80Kn
    Datum i vrijeme: Četvrtak, 9.5.2019. @ 20:30
    Mjesto održavanja: Boogaloo Zagreb Zagreb , Ulica Grada Vukovara 68

    Najava premijernog  koncerta Still Cornersa u Boogaloou  u 2019. izazvala je ono što su i Cigarettes after Sex izazvali svojim premijernim nastupom u Zagrebu unazad dvije godine: hajp zagrebačke publike za dream/synth pop projektima, visoka očekivanja koja će u konačnici koncerti opravdati ili neće opravdati; još se i danas priča o tome jesu li Cigarettes after Sex podbacili ili smo ljestvicu podigli malo previsoko.

    Still Corners, foto: Monika Bračević
    foto: Monika Bračević

    Prije nego što počnem pričati o putovanju na koje su nas Still Corners odveli u četvrtak navečer, voljela bih istaknuti dvije stvari. Prvo, koncerti bendova sličnih Still Cornersima rijetko kad će izazvati usijanu atmosferu iz jednostavnog razloga što su to ambijentalni bendovi kojima cilj nije da vas preznoji i tjera na vrištanje iz petnih žila (što, ako ćemo iskreno, danas ni na žešćim koncertima ne vidimo često koliko i nekad). Točnije, njima nije ni bitan ”cilj”; da se poslužim klišejom, važnije im je jedno atmosferično putovanje, bez većih uspona i bez većih padova, važnija je sanjiva melodija kojoj je teško odrediti početak i kraj dok razmišljate kako bi bilo baš lijepo da se u datom trenutku vozite vlakom i pustite misli da vrludaju.

    Still Corners, foto: Monika Bračević
    foto: Monika Bračević

    Tako da ako dolazite na koncert Still Cornersa očekujući da će vas izbiti iz cipela; nije bend podbacio – već ste vi na krivom koncertu. Drugo, bilo da pripadate skupini koja je došla na koncert jer znate ”The Trip” i ”The Message”, ili skupini koja zna sve pjesme od A do Ž; pozdravljam obje – prva je dobila priliku da se zaljubi u bend, a potonja da nastavi svoju romansu uživo.

    Muziku podržava

    Čast za zagrijavanje publike za Grega Hughesa i Tessu Murray pripala je u posljednje vrijeme jako popularnom hrvatskom kantautoru – J.R. Augustu. Multiinstrumentalist koji plijeni pažnju na domaćoj glazbenoj sceni ovoga puta nije bio upraćen orkestrom, što ne znači da se popriličan broj ljudi nije skupio u 20:30 kako bi prije sanjarenja uz Still Corners dobili dozu gospel inspiriranog stroytellinga. Osobno sam mrvu zakasnila, no ipak sam se uz ”Exorcist”, ”The Misanthropist” i ”When I Wake Up Tomorrow” uspjela vratiti u neko starije vrijeme, u neki zadimljeni salon, u neki kozmički blues.

    J.R. August, foto: Monika Bračević
    foto: Monika Bračević

    Nakon putovanja u kozmički blues, došlo je vrijeme za još jedno putovanje – možda u ”Black Lagoon”, pjesmom kojom su Cornersi započeli koncert? Gotovo kao da je cijela večer bila u znaku nekog putovanja… Sastav je došao na krilima aktualnog albuma, ”Slow Air”, koji se našao na brojnim listama albuma koji su obilježili 2018. Na pozornici se pojavilo troje ljudi, ma zapravo i četvero; ako kao četvrtog člana računamo platno s vizualima koji su davali lice sanjivim tekstovima uokvirenim synth melodijama.

    Still Corners, foto: Monika Bračević
    foto: Monika Bračević

    Kao što sam već u više navrata napomenula – cijela večer je bila o putovanju. O putovanju u Berlin uz ”Berlin Lovers”, zatim u melankolično ”Endless Summer” u kojem se uz zalazak sunca koji označava kraj dugom, vrućem ljetnom danu zabavljamo plešući s krijesnicama uz ”Fireflies”, da bismo se naposljetku opustili u jednoj posebnoj zemlji, zemlji snova uz ”Dreamlands”… A nikad nije loše ni spakirati ono najbitnije u vlak i krenuti na ”The Trip”, uz misli na odmaklo ljeto. S obzirom na to da su se Tessa i Hughes i upoznali na željezničkoj postaji u Londonu, mjestu koje nikad nije samo odredište – nije ni čudo da im se glazba vrti oko osobnih putovanja.

    Still Corners, foto: Monika Bračević
    foto: Monika Bračević

    Osim što su nas prošetali svojiim dosadašnjih izdanjima, od 2011. uz ”Endless Summer” do 2018. uz ”The Message”, napravili su izletić i u obrade, pa smo tako polovicom koncerta uživali u ”Calvary Cross”, obradi pjesme Richarda i Linde Thompson, dok su za bis sačuvali laganu obradu The Horrorsa – ”Still Life”.

    Nacrtajte si sliku: samozatajna Tessa u zelenoj haljinici, lica gotovo čitavo vrijeme prekriveno kosom pjeva o tužnim filmovima: ”Sad movies make me cry, I don’t know why; They remind me of you…”.

    I zatim ”Still Life”. I kraj – tročlani (četveročlani) sastav se oprašta od nas. Do idućeg putovanja do nas. Možda nekog dana kad bude manje kišno, kako je napomenula Tessa tijekom koncerta. Iako bih sama rekla da je ovakav koncert baš stvoren za kišni četvrtak navečer.

    Muziku podržava