Stare Maajčine riječi kao melem za dušu

Program u Vintage Industrial Baru “Sviraj stare” nekako po definiciji podrazumijeva bar malo nostalgije. Ne kada je tamo Edo Maajka. Omiljeni “glavonja” među Zagrepčanima je prezentirao sadržaj uglavnom sa svoje prve dvije ploče, “Slušaj mater” i “No sikiriki” koji je žilavo izdržao zub vremena. Odnosno, već je zub vremena pocrnio kao Edina dvojka gore desno, ali pjesme i dalje ostaju aktualne.

Bilo kako bilo, Edin nastup s DJ-em po imenu Oli Doboli i kolegom Ministrom Lingvistom okupio je mnoštvo koje je nakrcalo Vintage kao košnicu, a Edine pjesme dale su uvjerljiv odgovor na pitanje zašto. Maajka će skromno kazati: “Znate onaj najgori motel na Bundeku… E tamo sam ja gulio krumpir. Hvala što ste od mene napravili nešto”, no činjenica je da su njegova prva dva albuma možda i najbolje što je hrvatska hip hop scena iznjedrila.

Počelo je s “Molitvom”, nastavilo s “Minimalnim rizikom”, a brzo su slijedile “Kliše” i “Jesmo l’ sami”. Edo je svoje pjesme ponešto skratio čime ih je dodatno ‘našiljio’ da pogađaju bit, a skraćivanje je donijelo mogućnost igranja s dramaturgijom. Također, iako neke pjesme u originalu Edo izvodi s kolegama (npr. Stoka, Bahatee, Saša Antić, itd), ovdje je Maajka odlučio sve obaviti sa svojim DJ-em i Ministrom Lingvistom.

“Nemamo puno vremena”, rekao je na početku svog nastupa. “Da nije počeo u 23h, nego ranije, imao bi više vremena”, rekao bi moj imaginarni prijatelj. Maajka se predstavio u vrhunskoj izvođačkoj formi, pjesmama je dao baš ono što im treba, s publikom je komunicirao “pravo bosanski”, dakle, neposredno, toplo, s obiljem humora. Kraj “Sevdaha o rodama” začinio je pozdravom “Smrt fašizmu, Zagrebe”.

“Ovo mi je najbolja svirka ove godine”, rekao je negdje u sredini koncerta. A kad su zaredale “Mater vam jebem”, “Mahir i Alma”, “Prikaze”, “Pržiiii”, “Saletova osveta” i “No Sikiriki”, izvođač i publika su postali jedno. Tempo je bio ubitačan, emocije su prštale, ljudi bili jedni na drugima. Šećer na kraju bila je “No pasaran”, novija Edina pjesma koja ima sve što krasi njegovo staro zlato.

Na kraju, kad se podvuče crta, Edo uopće nije svirao stare, on je samo izvodio pjesme koje savršeno odgovaraju sadašnjem društveno-političkom trenutku. Sasvim je slučajno da je većina njih izdana između 2001. i 2004. godine.