Tvornica je preksinoć navečer zasigurno bila jedno od najveselijih mjesta na kojima se ovog vikenda proslavljalo Martinje. Glavni ‘krivci’ uistinu fantastične fešte bili su Gustafi, pojačani novim glazbenim snagama što nam dolaze s istarskog poluotoka – Kukumarima.
Naravno, njima treba dodati i kvalitetnu vinsku ponudu za koju su se pobrinuli obitelji Matošević, Kozlović, Degrassi i dr. Vinari su bili jedini koji su te večeri donekle i podbacili potcijenivši kapacitete posjetitelja Tvornice tako da je posljednja butelja netragom nestala već polovicom koncerta.
Glazbeni program počeo je nešto prije 22 sata izvrsnom 30-minutnom svirkom “Kukumara”. Dečki su odsvirali zanimljiv izbor talijanskih popevki i uspjeli sasvim solidno zagrijati publiku za glavne zvijezde večeri. A onda je krenulo….
Gustafi su, logično, koncert započeli nizanjem stvari s novog albuma “Na minimumu”. Po reakciji publike, očito je da je, iako izdan relativno nedavno (na proljeće), album već zaživio u narodu. Na nesreću Gustafa, vjerojatno prvenstveno zahvaljujući distribuciji prženih CD-a. I, upravo zato je Edi, frontman grupe, duhovito apelirao na posjetitelje da ‘kupe original, a ne da ga, kako pizde, prže!’.
Nakon uvodnog, podužeg bloka novih pjesama, a, prema procjeni Vašeg novinara, gotovo da su sve odsvirane, i kojima je bend poprilično prodrmao publiku, krenulo se s koncertno provjerenim stvarima s prva četiri albuma. Gustafi su, kao pravi meštri ceremonije, vješto izbalansirali set pjesama, povremeno prekidajući niz bržih stvari sentišima kako bi publika bar na tren došla do daha i skočila do šanka ili WC-a. Kao što je već napomenuto, mnogi su se razočarano vraćali sa šanka noseci, umjesto odličnog ali brzo razgrabljenog vina, čašu piva, a tek rjeđi soka, imajuci valjda u vidu policijske patrole koje su te noći vrebale štovatelje sv. Martina. A Gustafi k’o Gustafi – razočaranima nisu dali puno vremena da pivom skrnave blagdan vina nego bi nastavili sa ‘šaranjem’ kroz različite faze svoje karijere, svirajući “Crnu zvizdu”, “Ja nisam stija mala”, “Jesen”, “Sedan dan”, “Kurijeru”, “Lipo je u Istri” itd.
Kako se koncert bližio svom vrhuncu, sentiši su bili sve rjeđi, ritam sve furiozniji, a atmosfera u Tvornici sve raspomamljenija. Pred sam kraj, uoči legendarne “Brkice”, koje već tradicionalno nagovještava kraj fešte, čitava je dvorana, ali doslovno čitava, tancala i mahala rukicama. A, ruku na srce, u Zagrebu se rijetko događa da na koncertima posljednji red tribina reagira kao najžešci fanatici ispred same bine. Pogotovo ako se pripomene da se dobna struktura posjetitelja veselica u režiji ovih veselih Istrijana proteže u rasponu od 18 do 58.
Dakle, da rezimiram – nadahnuto odsviran koncert koji je pokazao da i nove stvari zvuče apsolutno sjajno, dobra vibra na samom stageu koja se onda brzo prenijela i na publiku i preko dva i pol sata kontinuiranog ritma muzike za ples učinili su da koncert Gustafa bude jedan od apsolutnih vrhunaca jesenskog dijela zagrebacke koncertne sezone.
