Kao što smo i najavljivali, Gibonnijev, “Zagrebački Mirakul Live” održan je na spektakularan način u Ledenoj dvorani Doma sportova. Pred više od devet tisuća razdraganih ljudi, koliko ih se bilo natiskalo u dvoranu, Gibo je pjevao svoje stare i nove stvari uz njihovu svesrdnu pomoć, a njegov prvi izlazak na binu popraćen je s velikim oduševljenjem.
Koncert je otvoren sa “Librom”, koji je otpjevao sa Putokazima. To me iznenadilo, moram priznati, zašto je Libar sviran na početku, no kao i sljedeća stvar “Oprosti”, odsviran je još jednom pred sam kraj, tako da je stečen dojam da je Gibo prvi put to otpjevao za sebe, a drugi put je ostavio publici da sama pjeva ‘verse’ ovih dviju stvari. Koliko je ovaj koncert bio važan Gibonniju, te da uopće nije lako nastupiti pred tolikim svijetom, vidjelo se i na njemu samome. No, od početne treme i grča, koji su sasvim jasni, Gibo je počeo suvereno voditi koncert, sa svim konopcima u svojim rukama.
Nastavljeno je dalje sa “Divjim cvitom”, “Ne odustajem”, te “Projdi vilo”, no, Tony Levina uopće nije bilo na stageu. Susrevši ga u prolazu, zapitao sam ga zašto ne svira, a on je odgovorio: “Later…”, pokazujući prstima, ‘nakon par stvari’. Očito je bilo dogovoreno da stvari na kojima Tony nastupa budu odsvirane ‘u komadu’.
Poslije ovakavog furioznog uvoda, na kojem se publika uopće nije stišavala, Gibo je odsvirao “Dobri ljudi” uz riječi “Htio bi da ovu pjesmu poslušate, jer na njoj, koliko već dugo postoji, nisam ni riječ promijenio”. Učinio je pravu stvar, jer time je zaokružio svoje dugogodišnje stvaralaštvo, a nije se samo osvrnuo na ‘novije’ stvari koje su ga učinile popularnijim no što je ikad bio. Nakon toga, sljedeći gosti su mu bili poznati dvojac iz Cubisma, Ricardo, te Hrvoje Rupčić, a svirala se, naravno, “Tempera”.
No, s narednim gostom nastupilo je opće oduševljenje u publici. Bio je to Oliver i publika jednostavno nije mogla doći k sebi. Otpjevali su zajedno “U ljubav vjere nemam”, te “Lipa moja” koju je Oliver osobno odsvirao na klavijaturama, na što je Gibo rekao da se to do sad nije nikada dogodilo. Kasnije su još odsvirali “Cesaricu” za koju je Gibo inzistirao da pjevaju njih dvojica i publika, a prate ih samo klavijature i spretni Oliverovi prsti na njima. Između njih dve ‘ugurala’ se “Sve ću preživit” koja je došla kao nastavak ‘opuštanja’ poslije “Lipe moje”.
Vjerovali ili ne, na Tony Levina čekalo se sat i deset minuta, no onda kad je došao, najbolja ritam sekcija, pa možda čak i na Svijetu, počela je ‘rušiti’ sve pred sobom. Zasvirali su “Judi, zviri i beštimje”, pa Tonyjevu najdražu “Posoljeni zrak i razlivena tinta”, a potom je nastao totalni delirij. Gibo je najavio “Mirakul”: “Ovo je najvažnija pjesma večeras”, a s tim riječima pojavio se na stageu ugandski pjevač Geoffrey Oryema. Publika je pjevala uzdignutih ruku i uživala zajedno s njima dvojicom, a sama pjesma potrajala je skoro deset minuta, poslije kojih su jedva pustili Oryemu sa bine.
Kao zadnji gosti, Gibonniju su se pridružile Divasice koje su mu pomogle da otpjeva “Činim pravu stvar”. Publika je pri mjenjanju izvođača, sama od sebe, počela pjevati “Zlatne Godine” s kojima se, nakon ponovljenog “Libra” i “Oprosti”, Gibo oprostio od nje. Na kraju je samo izustio:”Samo jednu riječ bi vam htio reć’, a to je… Ljubav”.
Stvarno rijedak slučaj, da se kod nas može dogoditi ovako nešto, da se publika oduševljena klanja jednom izvođaču. Ali kako svi kažu, Gibonni je to svim svojim pjesmama i stavom zaslužio. Podržan sa dva velika screena sa svake strane stagea, koncert je uistinu bio spektakl, jer to nisu imali i puno poznatiji strani izvođači na svojim koncertima u Ledenoj dvorani. Jedina greška bila je velika svijetlost na koncertu zbog snimanja istog, pa se nije mogla uspostaviti ona prava, intimna atmosfera, koja se događa kada je osvijetljen samo izvođač, a sve ostalo je u mraku. No, to nije bio kamen na koji bi se kako Gibo, tako i publika mogli spotaknuti.
Podržan od strane fanatastičnog Manu Katchea, Vlatka Stefanovskog, koji je svoje gitarističko umijeće još jednom dokazao ‘pustivši’ prste na “Kao kakao”, koju je Gibo otpjevao (pjesma grupe Leb i Sol), te Tony Levina koji je valjda mijenjao bas-gitare za svaku pjesmu koju je svirao, Gibo jednostavno nije mogao zakazati. Sve u svemu, za “Zagrebački Mirakul Live” možemo samo reći, fantastično.
