Koncertom u OTV domu u subotu 21. veljače, Edo Maajka zaključio je svoje koncertne nastupe u glavnom gradu za neko vrijeme. Edo je na koncert sakupio i goste koji su koncert učinili bogatijim i zanimljivijim. Velik prostor OTV doma okupio je više od 1000 posjetitelja željnih dobre zabave uz otkačene, ali i prema današnjem društvu kritične pjesme koje su upravo zbog tih obilježja Edu Maajku već s prvim albumom učinile poznatom i općeprihvaćenom figurom prvenstveno među mladeži.
Siva i tmurna večer u Zagrebu s kišom koja se cijeli dan premišljala bi li padala ili ne bi, privukla je ipak u OTV dom velik broj Edinih fanova na njegov oproštajni koncert. Ne oproštajni zauvijek, već oproštajni za aktualni album “Slušaj mater” kojim je Edo stvorio svoj status na glazbenoj sceni. Edo priprema novi album s 20-ak novih pjesama tako da ga neko vrijeme nećemo imati prilike vidjeti i čuti u Zagrebu.
Na koncertu Edo je okupio i nekoliko gostiju, redom mladih ljudi i mladih bendova za koje je ovo bila izuzetna prilika pokazati se pred ovolikim brojem posjetitelja. Shorty iz Vinkovaca predstavio se zagrebačkoj publici s 20-ak minuta vlastitog rada i djelomično predstavio lokalnu vinkovačku hip-hop scenu na kojoj djeluje. Nismo čuli ništa spektakularno, ali podrška manjim sredinama gesta je za pohvalu.
Leut Magnetik, slijedeći gosti, ipak su nešto iskusniji bend koji iza sebe već ima prvi album, te nekoliko koncertnih nastupa. Poznati su po studentskom hitu “Evo me doma” u kojem je opisujan tipičan izvadak iz studentskog života studenata izvan rodnog grada. Gost na toj i nekoliko drugih pjesama je Saša Antić, član TBF-a koji im je i na ovom nastupu pružio podršku. Možda je Leut Magnetik krivo doživljen u javnosti samo na osnovu te pjesme.
U 35 minuta jučerašnjeg nastupa pokazali su jedno drugo lice, pravo lice Leut Magnetika. Saša je samo gostujući pjevač na nekoliko pjesama, Leut Magnetik je prvenstveno instrumentalni bend koji svira glazbu koja se kreće od gotovo ambijentalnog ugođaja naglašenog flautom, pa sve do hipnotičko ritmičnih uradaka koji bi se više uklopili u klubove s elektronskom glazbom. Ipak, sve odsvirano na živim instrumentima daje toj glazbi posebnu draž.
Dio publike, nažalost, nije baš najbolje prihvatio Leut Magnetik, skandiranja za Edom su trajala za vrijeme nastupa obje predgrupe. Možda se Leuti svojim zvukom i nisu sto posto uklapali u jednu hip-hop večer, ali uz odmak koji imaju od komercijalne glazbe svih oblika, te već etabliranih “alternativnih” glazbenih stilova, zaslužuju pažnju i zaslužuju da ih se čuje.
Nažalost, dio nastupa je pokvario i tonmajstor koji je spavao za miksetom. Instrumenti se nisu ujednačeno čuli, jedan saksofon uopće nije bio u razglasu i općenito previše istaknuti bas instrumenti nisu pravo ozvučenje za ovakav bend. Ukratko rečeno – šlamperaj!
Konačno, petnaestak minuta prije ponoći, Edo Maajka pojavio se na stageu i odmah doživio gromoglasan pozdrav pune dvorane. Publika je željno dočekala Edu koji je pod utjecajem gripe morao odraditi ovaj nastup. Ipak, nije se to puno odrazilo na njegov nastup prepun energije od samog početka. Edo, Leksaurini i Frenki koji je pjevao zajedno s Edom žestoko su krenuli i publika je skakala već od prvih taktova “Saletove osvete” s kojom je koncert otvoren.
Za početak su se redale poznatije stvari s Edina albuma – “Rado viđen”, “Jesmo l’ sami” i “Pare, pare”. Mali break učinjen je soundrtrackom iz filma Srđana Vuletića “Ljeto u zlatnoj dolini”, pjesmom “Zlatna dolina” nakon čega se čula i malo drugačija verzija “Molitve”, te “Minimalni rizik”. Tonac je opet bio ispod razine svog posla – Edo je u jednom trenutku primijetio da se klavijature ne čuju na stageu… Pogađate, u tom trenutku su se tek pojavile i u razglasu!
Edo je najavio svoj nadolazeći album “No sikiriki” pročitavši intro za njega. Naravno, taj intro opet je nova kritika društvenog okruženja u kojem živimo. Edo nastavlja “misiju Super Maajke” te bi ovo mogla biti najava još jednog kvalitetnog albuma. Tu se Edo i pozdravio sa aktualnim albumom s kojeg će za buduće žive nastupe “preživjeti” tek nekoliko najboljih pjesama i najavio 20 novih pjesama na novom albumu.
Ostatak koncerta protekao je bez većih iznenađenja, jedan album, većina pjesama s njega je odsvirana. Ističemo “Prikaze” s mnogo više energije nego na albumu koja je izazvala kaos u dvorani. Pametno je to Edo smirio ljubavnom tragedijom “Mahir i Alma”. “Znaš me” smo čuli bez ženskih vokala i s mnogo manje narodnjačkog štiha, a na kraju “Faca” i to je bilo to. Bez bisa, Edo je i ovako odlično odradio koncert uz bolest koja ga je pogodila.
Puno potrošene energije publika je išla nadoknaditi na šankove. Koncert je s jedne strane bio odlično odrađen od strane izvođača – energičan i uz kontakt s publikom koja je sve redom prihvaćala, a s druge strane s poprilično loše složenom zvučnom slikom u dvorani. Sve prepuno bubnja i bas gitare, a ostali instrumenti uglavnom izgubljeni zajedno s vokalima koji su bili nerazgovjetni i slabo u dolazili do izražaja.
Na kraju ne možemo ne spomenuti i organizacijski šlamperaj – garderobu. Bilo je, istina, organizirano puno mjesta na garderobi, ali i stravično loš prilaz bez mogućnosti organiziranja reda i načina kako izaći otići, tako da je nakon koncerta tamo nastao kaos. Gužva, prepuno ljudi koji se naguravaju i osoblje koje je većinu vremena provodilo umoljavajući prve redove da se maknu unazad što je bilo nemoguće preko svih onih otraga koji to nisu niti mogli čuti, nego su samo sve više pritiskali vidjevši da se na garderobi gotovo i ne pomiče red! U gužvi i vrućini, ljudi su padali pod pritiskom i rušili se od nedostatka zraka. Znamo da smo na Balkanu, ali znaju to i organizatori koji su trebali naći načina da to kvalitetnije organiziraju. Ovako, oni 3 kune po komadu odjeće u džep, a posjetiteljima ostavili kaos, naguravanje i neljudske uvjete. Tipično balkanski…
Foto: v.j.
