Slomljena kičma na zagrebačkom koncertu

    4263

    S velikim iščekivanjem i ljetnom napetošću posljednja je zagrebačka subota osvanula kao dan adrenalina. Dok je na Filozofskom fakultetu revolucija pojela svoju posljednju djecu, obližnji je Boogaloo Club morao moliti nebesa za svoje temelje koje su poljuljali velikani srpskoga rocka – Disciplina kičme!

    Mjesec dana revolucije i blokiranja fakulteta diljem Hrvatske nadglasali su zvuci šarolike publike (mlađa, starija i zbilja stara, punkeri, rockeri, metalci i zaljubljenici u Novi val) koja se pred Boogaloom vokalno pripremala za premijerni nastup u ovom klubu, četiri godine nakon nastupa u Aquariusu, otkako su se dogodile značajne promjene u životu benda. Iako smo se u Tvornici prošle godine imali prilike uvjeriti u njih, tek su ovim nastupom došli do izražaja.

    Nakon zagrijavanja mlađih bendova Ž/buka i makedonskog Bernays Propaganda koji su svoj dio odradili vrlo samouvjereno i više nego dobro, došao je trenutak da se anglikanizirani trojac predstavi svojoj vjernoj hrvatskoj publici. Nekadašnji vokal i basist kultnog benda Šarlo Akrobata, Dušan Kojić, izazvao je salve oduševljenja publike izlaskom s "Egom" pod neugodno toplu svjetlost reflektora u ionako uzavrelom klubu.

    Muziku podržava

    Agresivna ritmičnost proizlazila je iz hommagea svim prijašnjim fazama benda, pa su se stoga u glazbenoj retrospektivi izmijenili stari hitovi poput "Zašto", "Ti znaš da tvoja soba ima 4 ugla", "Šarene oči", ali i jedinice s posljednjeg studijskog albuma "Kada kažeš muzika, na šta tačno misliš, reci mi?", poput "Manitu 5" ili "Hitra smeđa lisica preskače lenjeg psa" kojima je svoj veliki doprinos dala i simpatična Manja Đorđević, koja nije zakazala u svojoj zadaći praćenja vokala energičnog Koje.

    Neočekivano popunjen, ali ne i pretrpan klub bio je glavni i doista najrelevantniji indikator besmrtnosti dobroga stiha i divljeg ritma kojim su Koja i prijašnji članovi koji su se prošetali bendovskim koridorom obilježili osamdesete i devedesete godine. Dakako, ‘pao’ je pokoji anglofoni stih, no mora se primijetiti kako publika nije reagirala svojom glasovnom sinkronizacijom, već samo poskakivala u ritmu trojca pred sobom.

    Nakon devedesetak minuta bend se očekivano povukao i jednako očekivano vratio na bis iliti encore u kojem su svoj instrumentalni udio dali Kuzma iz Psihomodo popa na saksofonu (nekadašnji član ovog benda) te trubač Igor Pavlica kojeg se doista može zamijetiti među domaćom glazbenom elitom poput Jinxa, Cargo Orkestra i Kawasaki 3p-a.

    Uz njihovu pomoć uslijedile su "Vreme je za pravdu" te "Tata mama", a zatim novo povlačenje dočekano s velikom dozom negodovanja i zvižduka te dobro poznate sintagme za skandiranje zbog čega Koji nije preostalo ništa doli vratiti se s Manjom i Milošem na još jednu dozu odličnoga rocka, no ovoga puta krajnje spontano i neočekivano, dakako, kao desert nezasitnoj hrvatskoj publici.

    Međutim, kako su mnogi prisutni primijetili, ozvučenje Boogalooa bilo je doista loše kvalitete koja je ponešto uspjela umanjiti cjelokupni dojam što je doista izazivalo rasprave i negodovanja nakon koncerta među fanovima.

    Napomena: namjerno smo odabrali izvorni naziv benda jer se posljednji zagrebački koncert pokazao kao povratkom u najbolje glazbene dane ovog benda koji je zadužio jugoslavenski rock.

    foto: Ivica Marinović

    0 Shares
    Muziku podržava