Najavu drugog posjeta Slim Cessna’s Auto Cluba Zagrebu obilježila je energija sjajnog koncerta prije dvije godine. Notorna sintagma “velika očekivanja” kružila je oko lipanjske večeri koja je trebala donijeti zabavu jednaku ili bolju od one jesenske u Malom pogonu Tvornice.
Koncert u srijedu u Močvari ostavio je dojam zbunjenosti i blagog nedostatka. Ukratko, dobra energija nije se ponovila. Bend je bio na razini i očekivano dobar, iako ne u punoj brzini, no to nije bilo dovoljno. Činilo se kao da publika nije bila uvjerena u njihovu priču jer su očekivali nešto još više, bolje i moćnije a to nešto je izmicalo. Objektivna prepreka uživanju u koncertu bilo je loše ozvučenje, što je vjerojatno smetalo više bendu nego publici, no SCAC je zadržao profesionalan stav do kraja. Unatoč vrućini ljeti tipičnoj za klupske prostore, ekipa iz Denvera trudila se svirati najbolje.
Slim je svojim stavom atipičnoga kauboja animirao publiku, a pjevanjem naglašavao auru predvodnika benda, dok je Munlyjev nastup unutar nastupa bio najbolji dio večeri. Njegova teatralnost i glazbena persona sablasnoga čudaka ponekad su mimikrija ozbiljnosti u pristupu glazbi i shvaćanju uloge glazbenika. Kada je shvatio da koncert neće biti dovoljno dobar, preuzeo je na sebe veći izvođački dio no što inače ima. Ovaj je put on poticao publiku na spuštanje do poda, vokalno češće dominirao, sablasno recitirao i plesao kao da zabavlja samoga sebe zabavljajući publiku. Zanimljiva crtica koncerta, odnosno ove turneje, nastup je Georgea Cessne, Slimova sina, kao pridruženoga člana, koji inače nastupa u bendu Snakes.
Otvaranje koncerta s “Commandment 7” odmah je ukazalo na probleme sa zvukom. Sljedeća “Americadio” zbog svojeg jednostavnog aranžmana zvučala je bolje, no sve one numere koje čine SCAC privlačnim nisu bile u svojoj punoj moći. “Magalina Hagalina, Boom Boom”, “This is How We Do Things In The Country”, “Port Authority Band”, “Do You Know Thee Enemy”, “That Fierce Cow…” s energičnim i ritmičnim refrenima nisu mogle zvučati kao što inače zvuče, iako je na njih publika najbolje reagirala, pa ih je unatoč svemu bilo zadovoljstvo čuti. Poseban i možda najbolji dio večeri bila je izvedba “Jesus Christ”. Ogoljeno Slimovo pjevanje uz Munlyjevu pratnju bilo je dokaz koliko se bend trudio na razne načine prirediti dobar koncert.
Obavezno zatvaranje Kristoffersonovom “For the Good Times” imalo je veću težinu no inače jer kao da se osjetio žal što nije bilo toliko dobro, a ujedno i gotovo stidljivo zadovoljstvo još jednog odsviranoga nastupa uz mirno prihvaćanje i iskren pozdrav publici. Drugi nastup SCAC-a u Zagrebu ostat će upamćen po Munlyju, uz želju njegova solo nastupa u nekoj skorijoj budućnosti, a sasvim sigurno i Slim Cessna’s Auto Cluba u nekim boljim okolnostima jer znamo da njihovi nastupi jesu i mogu biti puno veći užitak.
