Roll over Jura

    4579

    Jura Stublić je svakako jedan od najčudnijih likova koji su se od kraja sedamdesetih na ovamo pojavili na zagrebačkoj muzičkoj sceni. Ne znam koliko ste upućeni u podatak da je Jura bio prvi pjevač Azre, nedugo zatim sukobio se sa Štulićem, izašao iz Azre i ušao u tada novoosnovanu grupu Film.

    Može se reći da je s Filmom ostvario svoj životni san. S pjesmom “Neprilagođen” potukli su konkurenciju i odnijeli pobjedu na Subotičkom festivalu, punili su Kulušić par dana zaredom…

    Uglavnom, osvajali su publiku gdje god su se pojavili a Jura je u svemu tome imao značajan doprinos. Uvijek je imao odličnu komunikaciju s publikom, napose sa ženskim dijelom koji su ljepuškastog momka iz Sesvetskog kraljevca pratile u velikom broju.

    Ja osobno nikada nisam volio te neke bendove previše sklone ljubavnoj tematici, pa tako ni Film nije bio u samom vrhu mojih najomiljenijih bendova, no svakako je neosporna činjenica da su njihove pjesme, premda dosta jednolične i vrlo patetične, ipak imale određenu razinu kvalitete i publiku koja ih je ‘pušila’.

    Danas je 2007. i već odavno je prošlo zlatno doba Novog vala, fizička ljepota je također isparila, no Jura se opet našao (ovaj put sa znatno pomlađenim sastavom) na ‘mjestu (ne)sreće’ u zagrebačkoj Tvornici. Bio je petak i padala je kiša, no ispunjena Tvornica je usprkos tome željno iščekivala svog ljubimca, a onda je Jura izletio i bez nekakvog pretjeranog iskazivanja emocija krenuo sa “Sjećam se prvog poljupca“.

    Muziku podržava

    Premda je među publikom bilo dosta klinaca koji su u doticaj s Filmom došli preko ploča i kazeta svojih roditelja, bio je i dobar dio starije ekipe koji je imao čast pratiti Film od njegovih samih početaka. Euforično i s rukama u zraku, svi zajedno su uglas pratili Juru. “Lijepo, lijepo, neopisivo“, “Bili cvitak“, “Dom” samo su neke od pjesama koje su izvodili, a onda ja Jura posebno najavio pjesmu “Idemo kroz život” i pritom se sjetio nedavno preminulog kolege iz Animatora Krešimira Blaževića, kazavši kako ćemo svi mi ‘uskoro biti gore skupa s njim‘.

    Malo po malo Jura je prvi dio večeri privodio kraju a ne bi li večer učinio još zanimljivijom posegnuo je za nekim čudnim trikovima, prvo djelivši publici pive a zatim je jednoj sretnici dao i dvjesto kuna. Cijelu večer je širio poruke ljubavi i mira pa je tako prvi dio slikovito okončao s “Ljubav je zakon“. Pauza je potrajala oko pola sata a Jura je krenuo napuniti baterije za nastavak koncerta. Nas mlade je također ubijala nesnosna vrućina Tvornice a vrijeme smo ubijali na šanku slušajući Novovalne hitove.

    Nastavak je krenuo još življe a Jura je imao još jakih aduta u rukavu: “Chicago“, “Pjevajmo do zore“, “Valovi“, “Mi nismo sami“… A pred sam kraj sve nas je iznenadio s “E moj druže beogradski” za koju je rekao da je to pjesma koja ne potiče rat iako su mnogi iz nje izvukli takvu poruku.

    Iako sam koncert i ne spada u rubriku nezaboravnih, Jura i njegov pomlađeni sastav su napravili jednu više nego solidnu predstavu. Bitna činjenica leži u tome da je Jura iskazivao veliko htijenje i zalaganje, ipak možda malo prečesto puta koristeći već izlizanu izjavu kako je on tu ‘samo radi nas‘.

    To je najbolje prepustiti publici neka sama procjeni a mislim da je ona svojim bodrenjem tijekom cijelog koncerta i gromoglasnim skandiranjem na kraju jasno dala do znanja cijeni njega i njegova trud. Ne znam za vas ali ja mu ipak nekako duboko u sebi vjerujem.

    0 Shares
    Muziku podržava