Kažu TBF-ovci da su na jučerašnji datum (19.12) prije točno 10 (slovima: deset) godina održali prvi, pravi nastup pred ljudima (ono, ne samo rodbina i širi krug prijatelja).
I eto razloga za slavlje! A slavlje se ovaj puta, na radost svih
kontinentalnih poklonika ovih Splićana, održalo u zagrebačkom nam
KSET-u.
Da je KSET, nažalost, jedan od rijetkih prostora u kojima se održavaju gotovo svi dobri koncerti u gradu, ali još uvijek puno premalen prostor da bi ugostio sve ljubitelje dobre glazbe, mogli smo se i ovaj puta uvjeriti. Mislim da je jedan od razloga sinoćnje gužve u KSET-u svakako bila i znatiželja mnogih koji su načuli da će The Beat Fleet nastupiti u novoj postavi, o čijem se sastavu samo nagađalo.
S početkom koncerta postalo je sasvim jasno da nova postava, nažalost, više ne uključuje gurua, producenta i dugogodišnjeg punopravnog člana TBF-a, Dragana Lukića. Luky se, naime, bacio u solo vode, o čemu svjedoci odlično prihvaćen prvi singl “Ti si more” s albuma “Ararita”, koji je nedavno doživio i zagrebačku promociju. Iako je odlaskom Lukya TBF definitivno na gubitku, ostatak se postave (čitaj: Luka, Mladen i Saša) vrlo dobro snašao sastavivši odličan prateći band + DJ.
Osim postave, izgleda da su dječaci odlučili promijeniti i zvuk, jer se sinoćnji koncert nikako ne bi mogao nazvati tipičnim TBF nastupom. Dobri poznavatelji djela ovih Splićana ostali su sinoć prilično iznenađeni ‘novom’ glazbenom orijentacijom TBF-a, koji su stare tekstove sa svoja dva albuma zamotali u nove glazbene aranžmane i dopunili ih uvijek maštovitim sampleovima. Kao dominantan utjecaj na novi zvuk TBF-a svakako se može prepoznati reggae, iako se ovaj njihov glazbeni ‘ćušpajz’ nikako ne bi mogao jednoznačno odrediti. A to i nije ništa novo, jer smo na izmicanje bilo kakvom čvrstom žanrovskom određenju kod TBF-a već odavno navikli.
Dvije godine nakon njihovog poslijednjeg (“Uskladimo toplomjere”) albuma, postajem već malo nestrpljiva, a nakon ovog nastupa se počinjem i pitati što slijedeće očekivati i da li uopće ima smisla nešto očekivati kada znam da će i ovaj puta razoriti sva očekivanja i predrasude o tome kako bi hrvatska glazba uopće mogla zvučati. Željna dobre, maštovite i inovativne domaće glazbe, (možda ipak većinski splitska) publika nije puštala TBF-ovce s pozornice bez “ST stanja uma”, jedne od najjačih i najrealističnijih domaćih pjesama koja, po svemu sudeći, nije omiljena samo splićanima. Zato ju je Mladen, za ovu slavljeničku priliku, posebno ‘izrecitirao’ i zagrebačkoj publici.
Kao kruna reggae zvuku koji je prevladavao čitave večeri, izvedena je i Marleyeva “Redemption song” (i meni inače najdraža) s naglašenom jasnom porukom – “emancipate yourself from mental slavery!”
Ponekad mi se čini da bi ovi Splićani ludnicu, kakva je sinoć vladala u KSET-u, mogli napraviti bilo kada i bilo gdje svirajući neprekidno jednu, istu pjesmu u različitim glazbenim varijacijama. Iako nenavikla na njihov novi zvuk, publika je sve TBF inovacije sinoć s oduševljenjem prihvatila.
Čitav je KSET poskakivao u ritmu “Ye’n dva” odajući priznanje destogodišnjem radu ovih glazbenih ‘genija’. Atmosfera kakvu samo “Ritmo flota”, izgleda u bilo kojoj postavi, može stvoriti na svojim nastupima, nije ni sinoć izostala.
A što, zar ste možda nešto drugo očekivali?
