U četvrtak, 28. ožujka, grupa Marah iz Philadelphije je u Galeriji SC održala svoj drugi zagrebački koncert. Ugodna sjećanja s odličnog prvog nastupa ostala su i kod publike i kod benda pa je u Galeriji od početka vladala dobra i prijateljska atmosfera.
Glazbeni stil koji predstavlja Marah često se povezuje s izvođačima kao što su Bruce Springsteen and the E Street Band, The Replacements, Elvis Costello and the Attractions i Bob Dylan.
Uživo Marah pokazuju da sličnosti nemaju veze samo sa stilom, nego i s reputacijom fantastičnih koncertnih izvođača koju navedeni izvođači imaju, ili su imali naročito u prvim fazama svojih karijera. Pritom spomenuta imena ne treba shvatiti kao uzore koje Marah kopiraju, nego jednostavno kao srodne duše.
Iz benda na pozornici za vrijeme koncerta jednostavno pršti energija i dobro raspoloženje. Marah su pravovjernici rock ‘n’ rolla, a kao takvi uživo daju sve od sebe. Braća Bielanko vode glavnu riječ, no daju dovoljno prostora ostalim članovima benda da se razmašu, posebno Christine čije klavijature stvaraju puno topline u njihovoj muzici.
U SC-u su prošli kroz favorite iz svoje već respektabilne diskografije, od čega bih istakao kao jedan od vrhunaca večeri “The Catfisherman” s albuma “Kids in Philly” koji se protegnuo u energični blues-funk jam. No, koncertom je dominirao njihov posljednji album “Angels of Destruction!”.
Pjesme s tog albuma, poput “Angels on a Passing Train” ili “Can’t Take It with You“, imaju onu magičnu moć da vam uđu u uho već na prvo slušanje te da automatski imate dojam da ste ih već negdje čuli. Ne čudi stoga što su odsvirali većinu pjesama s tog albuma, koji ima apsolutno sve elemente da konkurira za jedno od najboljih ovogodišnji izdanja.
Marah vas mogu natjerati da skačete na neku žestoku stvar, no isto su tako sposobni napraviti atmosferu kakva vlada za zbornih pjevanja u vašoj najdražoj birtiji. Na kraju koncerta su se vratili na dva bisa, te između ostalog izveli i pjesmu “New York, New York” koju je proslavio Frank Sinatra, a tijekom koje je vladala upravo takva atmosfera.
Marah su surađivali sa Springsteenom, Nick Hornby je pisao o jednoj njihovoj pjesmi u knjizi o svojim nadražim pjesmama (“31 Songs“), a u njihove fanove se između ostalih svrstavaju i Steve Earle i Stephen King, njihovi albumi redovito dobivaju odlične ocjene, no unatoč svemu tome oni i dalje ne dobivaju ni blizu onoliko pozornosti koliko zaslužuju.
Dijelom su i sami krivi za to, jer za dobivanje pozornosti treba uložiti puno truda, a oni očito nisu imali volje za trošenje energije na to. Možda je i bolje tako, jer Marah čvrsto vjeruju u ono što rade, te se zato u SC-u mogao u zraku osjetiti onaj rijetki miris nepatvorenog rock ‘n’ rolla.
foto: Matej Grgić
Fotografije su objavljene u našoj foto galeriji.