TTNG (This Town Needs Guns) + From Another Mother
Subota u Močvari donijela je pravu poslasticu – koncert benda TTNG kojeg su mnogi očekivali u Zagrebu (prema riječima benda već su dva put svirali u Rijeci), a predgrupa je bila From Another Mother. Možda ponekad nije dobro uzeti toliko energičnu predgrupu, s obzirom da je u ovom slučaju pojela glavni bend.
Kada su organizatori objavili satnicu koncerta, bilo je jasno da računaju na one koje idu tulumariti, a ne na standardnu koncertnu publiku. Početak je najavljen za 22:45 i, kao, ‘nema kašnjenja’. Naravno da se kasnilo, FAM su krenuli s dvadesetak minuta zakašnjenja, a TTNG i znatno više, čime su svoj nastup počeli desetak minuta nakon ponoći. Moje mišljenje je da to i dalje nije pošteno prema publici, a posebno prema bendu na turneji koji danas već ima sljedeći nastup u Budimpešti, ali to očito tako mora biti kod nas, i moram se pomiriti s tim.
From Another Mother još su jednom pokazali koliko su dobar bend lišen svih barijera – miješaju mnoge alternativne žanrove u jednu cjelinu koja poput uragana odnese svakog slušatelja. To je spoj progresivne glazbe, noisea, punka, post-hardcorea, post-rocka… To je val energije koji, jednom kad krene, ne može stati: mladi bend trenutno je u naponu snage, imaju odličan album iz prošle godine, uskoro (vjerojatno na jesen) im izlazi novi, a uživo im je malo tko ravan.
Gitaristu i basistu bina je premala pa su dobar dio koncerta odradili ispred nje. Štoviše, Vladi je premalen i koncertni prostor Močvare i svojom pojavom preplavljuje cijeli klub, dok bubnjar udara palicama kao da su mu dani odbrojeni i pjeva dok Vlado trči po klubu sa svojom gitarom. Uglavnom, dečki praše maksimalno ne sustežući se ni najmanje. Ono što je najvažnije je to da se jasno vidi kako uživaju u tome što rade. Svoj zvuk kanaliziraju na vrlo zajebantski način pa se taj vic osjeća i u čestim prijelazima ritma i melodija unutar pjesama, ali i u samoj komunikaciji s publikom, a tu djeluju kao tri blesana koja sviraju svojim prijateljima. Kraj su dočekali u publici, zamijenili su svoje instrumente i to je bilo to. Ovo je bend spreman zavladati alter scenom i duboko se nadam da će uskoro to i napraviti.
S druge strane, TTNG je bend koji ima vrlo karakterističan zvuk koji se može kategorizirati kao math rock. Tu je sve na svojem mjestu – njihova svirka je čista i bez ludila kakvog imaju From Another Mother, ali dovoljno intrigantna da stotinjak ljudi uživa u njihovoj svirci. Imaju i oni svojeg blesana, a to je frontman Henry koji je lud k’o puška.
Predugačka naštimavanja između pjesama (između svake pjesme naštimavali su svoje instrumente barem minutu do dvije, što je rušilo dinamiku nastupa i meni osobno bilo vrlo iritantno za gledati), Henry je kratio pričanjem gluposti, što je nasmijavalo publiku, pa smo tako dobili hrpu fora o lasicama, ironični osvrt na početak koncerta, riječi pohvale za From Another Mother i mnoge druge stvari na koje je publika reagirala smijanjem. Ako propadne karijera s TTNG, gotovo sigurno može ići u stand-up komičare jer ima taj urođeni osjećaj britanskog humora u sebi.
Što se tiče samog glazbenog dijela, mogu reći da su u početku možda i previše školski svirali, sve precizno i bez odskakanja – taj mi je dio bio previše monoton, da ne kažem nezanimljiv. Kako se nastup približavao kraju, tako su oni podebljali svoje zvučne kulise, jednostavno su bili bučniji i zanimljiviji, pa su u nekoliko završnih stvari opravdali ono što se očekivalo od njih. Iskreno, očekivao sam više takvih momenata s kraja njihovog nastupa, ali očito će biti više sreće drugi put.
I što na kraju reći… From Another Mother su svakako uzeli show TTNG, iako je njihov frontman podjednako lud (u pozitivnom smislu) kao i zagrebačka trojka. Takve zajebante je uvijek zabavno gledati, posebno ako uz tu zajebanciju odlično rade i svoj glavni posao, a oni to bome rade. S druge strane, braća Collis zadubljeni su u svoje instrumente i maksimalno izvuku iz njih, možda i previše. No, uživo ne treba sve zvučati perfektno kao na studijskim inačicama, svirka dozvoljava poneke falševe i improvizacije.
Riječ večeri je bila ‘weasel’, a mi smo svakako sa smiješkom otišli kućama, iako je već bilo duboko, duboko u noć…
