Repetitor u Tvornici: Crveno usijanje

    844

    Repetitor @ Tvornica

    70kn – 90kn
    Datum i vrijeme: Subota, 30.11.2019. @ 0:00
    Mjesto održavanja: Tvornica kulture Zagreb , Šubićeva 2

    Nakon višekratnog vrlo uspješnog nenamjernog “izbjegavanja” nastupa Repetitora u Zagrebu, uključujući prošlogodišnju zagrebačku trodnevnu mini turneju, došlo je vrijeme da posvjedočim njihovom nastupu i uvjerim se što to nude uživo. Kroz zadnjih par godina odličnim energičnim natupima postali su jedna od najzanimljivijih koncertnih atrakcija u regiji, a nedvojbeno i miljenici zagrebačke publike.

    Koncert je krenuo gotovo prema najavi, a otvorili su ga beogradski Gazorpazorp, mlada punk-rock četvorka. Ovo im je bio prvi, prilično solidan, nastup pred zagrebačkom publikom, koju su dobro zagrijali s desetak pjesama. Već solidno popunjena Tvornica dobro ih je prihvatila. Album još uvijek nemaju, ali “EP#1” zaslužuje dobiti priliku.

    Gazorpazorp
    Foto: Darko Marić/zoomiraj.com

    Nakon pauze i kraće pripreme pozornice na istu izlaze zvijezde večeri, Repetitor. Odmah kreću žestoko s “Biću bolji”, koju slijede “Pukotine” i “Kralj ničega”. Puna Tvornica od samog početka skakuće i pjeva u glas s Borisom, Ana-Marijom i Milenom, počinje izmjena energije publike i benda, interakcija po kojoj su Repetitor nadaleko poznati. Slijedila je kako se čini jedna od novih pjesama za nadolazeći četvrti album, koja bi se možda mogla zvati “Vodi me u džunglu”, prema riječima koje smo čuli.

    Repetitor
    Foto: Darko Marić/zoomiraj.com
    Muziku podržava

    Uz hipnotičku, pomalo i stonersku, “Sve da zaboravim”, koju pjeva Ana, Boris se prvi put u večeri penje na ogradu između publike i pozornice, pojačava se komešanje i naziru se prvi pokušaji mosh pita nadomak prvih redova. Slijede “Jataci”, “Devojke idu u Minhen” i još jedna nova pjesma. Kada je krenula neobuzdana “Ako te ikada”, publici kao da su popustile sve kočnice koje su ih do tada možda i držale, i nastaje pravo ludilo u parteru, što je dodatno raspalilo već usijani bend na pozornici. “U pravom trenutku”, “Ekspedicija”, hipnotička “Crvena”, “10 puta nedeljno”, “Zli sin”, bombastična “Gde ćeš” i “Ja” događaju sa na točki “crvenog usijanja” atmosfere, bolje od ovoga teško da je moglo.

    “Životinje” su bile zadnja pjesma prije bisa, Boris se leđima spustio na publiku i svirao ploveći na moru ruku. Na bis nismo dugo čekali, vratili su se, ako se ne varam, sa još jednom novom pjesmom, po onome što se moglo čuti biti će to odlična stoner-rock pjesma. Uslijedile su sada već legendarne “Suženi snovi” i “Beskraj”, prigodno za kraj.

    Repetitor
    Foto: Darko Marić/zoomiraj.com

    Repetitor su jedna uigrana live mašina koja idealno prenosi i izmjenjuje energiju sa svojom publikom, a nedostaci zvuka, što se neke pjesme koje su Milena i Ana pjevale nisu dobro čule, u ovom slučaju uopće nisu važni. Izbor pjesama nije ostavio puno za dodatno poželjeti, solidno su pokrili sva tri do sada izdana albuma, čak i nadolazeći neizdani. Dugogodišnja aktivnost i razne turneje diljem Europe, a i šire, dali su im jednu sigurnost i prirodnost na pozornici koju oni koriste na najbolji način. Najbolji pokazatelj njihovog utjecaja i privlačnosti je široki raspon generacija u publici, od mladih čosavih lica, do potpuno sijedih ili prirodno glatkih glava, svi ljubitelji srodnih glazbenih pravaca mogu se naći u njihovim pjesmama.

    View this post on Instagram

    Hvala Zagrebe 🔥❤️❤️❤️🔥

    A post shared by Repetitor (@repetitor_bgd) on

    Repetitor svojim zvukom stalno prelaze granice glazbenih žanrova, bilo je tu rocka, punka, stonera, i raznih kombinacija, što ih možda čini dodatno zanimljivim, ali u svakom slučaju su uvijek prepoznatljivi. U jednom trenutku koncerta pomislio sam kako me po neobuzdanosti svirke i pokreta na pozornici, sirovosti, i mogućnosti pokretanja publike neodoljivo podsjećaju na Nirvanu, kao da su Nirvana ove generacije. Sigurno je kako su na pozornici iskreni jer svirka se događa i kroz pokrete njihovih tijela, cijelu dinamičnost glazbe možete vidjeti i u pokretu, na što publika jednostavno ne može ostati imuna, i što briše sve jezične barijere.

    Još kada na kraju koncerta u pozdravljanju publike vidite njihovu zahvalnost i skromnost prema publici, nakon sveg uspjeha koji su postigli, doživljaj je i više nego potpun.

    Muziku podržava