Red Bull Raplika Hrvatska
Već je i vrapcima na grani jasno kako je hip-hop ponovno zakucao na velika vrata domaće glazbene scene. Devedesetih godina svjedočili smo zlatnoj eri uglazbljene lirike, a sada, 20 godina kasnije, isti ti akteri uz pomoć novih igrača ponovno osvajaju scenu. Repa se naveliko i u metropoli i na obali, a cijela situacija mogla bi se okarakterizirati kao velika borba za dominacijom na maloj, ali ustrajnoj sceni.
I dok čekamo da Vojko Vrućina javnosti izbaci svoj album prvijenac, već neko vrijeme vrtimo “Split Zoo” Kreše Bengalke, a ako vam je taj lepi naš ‘kaj’ draža poskočica, tu su High 5 i KUKU$ Klan, da dalje ne nabrajamo. Ipak, sva navedena imena morala su od nekuda i krenuti. Ime se stvara na ulici ili garaži, a brani na bini. I to često nemilosrdnoj bini. Takav oktogon posjetiteljima i njihovim omiljenim podzemnim MC-ima je jučer organizirao RedBull s eventom “Raplika”. Osam MC-a u jedan-na-jedan rap bitci u borbi za prvo mjesto. Sistem eliminacije. Toxara (Kandžija i Gole Žene) kao host te Vojko Vrućina, Koolade i Toza (Rap Skillz Channel) kao suci. Možda na prvu zvuči kao klišej iz filma “8Mile”, no ako ćemo suditi po jučer prikazanom, u dvorištu imamo nekoliko zbilja zaje*anih likova.
Bilo bi glupo analizirati snalaženje većinom anonimnih likova u novim situacijama. Format borbe iziskuje back-to-back dobacivanje protivniku slobodnim stilom, koji može biti definiran zadanim pojmovima ili pak ne mora. Upravo se taj koncept pokazao punim pogotkom, jer ono što smo jučer slušali bilo je podlo, nisko, prljavo i ispod pojasa. Dečki se nisu štedjeli.
Ovakva zahtjevna forma izražavanja nužno baca diskreditaciju u domenu psovki i/ili općenja s užim i širim članovima rodbine, što će neki ocijeniti jeftinim, no, budimo realni – efekt onog “uff” momenta kakvog se ne bi posramio ni Mića Dušanović nije nedostajao. Ulog je velik, radilo se o državnom finalu koje garantira ulazak u ono regionalno, koje je na rasporedu 30. lipnja.
Pobjednik? Usce. Relativno anoniman lik koji je u tri runde bez većih problema (po mom mišljenju) pomeo konkurenciju. I to upravo na krilima svojeg talenta ubacivanja puncheva. Mislim da je upravo taj moment presudio. Publika je, satkana uglavnom od prijatelja i podrške svakog od natjecatelja bila taj faktor x koji je event učinio zbilja zabavnim. Nebrojeni “uuu” ili “ooo” zvučali su kao oduševljenje u video igri Guitar Hero pri stiskanju pravih gumbića. Sve to profi je odradio Toxara, a pohvalu šaljem organizatoru koji je dinamično posložio raspored držeći prisutne zainteresiranima. Event je kasnio kojih pola sata, no kada u razumnom vremenskom roku čujete 8 battleova, Vojka i njegovu “Ne Može” i malo beatboxinga.. ne možete se žaliti.
U svakom slučaju, Usce zajedno s Krljom (najbolji polufinalist) putuje u Tuzlu braniti domaće boje na velikom finalu. Diss je u Vintageu možda bio ograničen lokalnom geografijom, no u Tuzli će zasigurno biti kudikamo tvrđe. Ulog je ogroman, pritisak je snažan. Hip-hop je primio klince za muda i ne planira ih tek tako pustiti.
