Femi Anikulapo Kuti, poznatiji pod kraćim imenom Femi Kuti, nigerijski je glazbenik i jedan od najpoznatijih širitelja afro-beata. Najstariji je sin puno poznatijeg oca Fele Kutija koji je pionir i, zajedno sa svojim pratećim bendom Egypt ’80, jedan od utemeljitelja spomenutog glazbenog pravca.
Karizmatični Fela poznat je po svom zagovaranju poligamije, seksa bez zaštite (umro je od side 1997.) te uživanja marihuane. Jednom prilikom za vrijeme koncerta oženio je svojih 27 pratećih plesačica. Zbog svog ‘raskalašenog’ hedonističkog života i tekstova u kojima progovara bez dlake na jeziku bio je česti stanar nigerijskih zatvora.
Njegov sin Femi ubrzo je, nakon izvjesnog vremena ‘asimilaira’ pod očevom ‘dirigentskom palicom’, zadobio simpatije ljudi zbog svojih maštovitih saksofonskih dionica te se zatim i osamostaljuje i okuplja bend po nazivom The Positive Force koji ga prati sve do danas.
Femi Kuti i njegov The Positive Force danas su zasigurno među najvećim facama world music scene, te je sigurno najveći glazbenik crnog kontinenta. Q Magazine opisao ga je s ‘Jedan od istinskih divova afričke glezbe‘. 
Jučer su imali treće gostovanje u Zagrebu i Hrvatskoj – prvo je bilo svega stotinjak metara od sinoćnjeg koncerta, na Jarunskom otoku Trešnja 2002., zatim dvije godine kasnije u prepunoj Tvornici kulture.
Obzirom da mu je zadnji album “Africa Shrine” još iz 2004. godine, kada je izdana i “The Best Of” kompilacija, Femi sinoć nije došao prezentirati novi materijal, već jednostavno širiti mir, ljubav i dobro raspoloženje svojim nadaleko prepoznatljivim afroritmom upotrijebivši za to svoje najveće hitove.
Aquarius klub je sinoć izgledao posebno svečano. Primijetio sam to još za vrijeme skupljanja orkestra na pozornici. Osim samog benda za to su zaslužna i pojačana svjetala koja su bila kao stvorena za fluorescentno okićene prateće plesačice odjenuvši ih tako u posebnu senzualnu svježinu.
Koncert je počeo sa zakašnjenjem od sat vremena što je karakterističnije za Hrvatske željeznice nego za dotični prostor kada u njemu gostuje takav jedan ozbiljan ‘ansambl’. Inače trinaestočlani sastav bio je identično odjeven u šarene košulje s crvenim hlačama dok je frontmen kontrastno odjenuo crnu svilenu košulju s tradicionalnim afričkim simbolima davši nam do znanja tko je alfa i omega ovog sastava.
Košulja kao takva nije predugo ostala na njemu jer se jadni Femi doslovno topio pod rasvjetom, pa nam je tako napola gol priuštio dodatni ugođaj pomoću svjetala koja su se lomila na kapljicama znoja koje su doslovno prštala s ovog hiper rasplesanog pjevača.
Koncert je započeo uvodnim solažama, moram priznati, besprijekorno uigrane puhačke sekcije. Tri egzotične plesačice svojim pokretima zarobile su i natjerale svakog pojedinca na ples ma koliko on neraspoložen bio. Nakon što se smirila uvodna euforija prva pjesma kod koje sam, od toliko punog zvuka, uspio razaznati liriku bila je i njihov najveći hit “Beng Beng Beng“. Pjesma koja mi je kroz svaki pomalo i zakržljali mišić sinapsom potjerala plesne impulse.
Nastavio je s također vrlo poznatom i prepoznatljivom “Sorry Sorry” koja je također rezultirala mrdanjem bokova svakog pojedinca u sinoćnoj gužvi. Moram reći da je svaku pjesmu karakterizirao dugačak orkestralno plesni uvod koji bi se na Femijev pokret rukom iskristalizirao u pjesmu. Osim toga bend posjeduje strašnu pokretačku energiju i da jedino statike jučer nije bilo u ovom dvosatnom plesnom maratonu.
U raznim koncertnim sekvencama Femi je često mijenjao instrumente, pa je tako osim karakterističnog mu saksofona znao posegnuti i za fagotom, klavijaturama pa čak i trubom. Dakle osim što je iznimno rasplesan, obdaren stasom i glasom, čovjek je još i multiinstrumentalist. Često je znao mijenjati mjesta s ljudima iz orkestra, naročito puhačkom sekcijom koja je bila malo postrance tako da su gotovo svi svirači osjetili koncertu atmosferu iz prvog lica.
Izvodili su hitove “Africa Shrine“, “Do Your Best“, “What Will Bring Tomorrow“, “Blackman Know Yourself“, “Walk On The Right Side“… ali ove večeri je lirika ostala postrance, njegove solo dionice na saksofonu često su znale prelaziti i tri minute neprestanog sviranja.
Prva naznaka kraja koncerta došla je relativno brzo, i to već nakon sat i pola, ali su zato bis odradili čak i duže nego što sam očekivao produživši tako vrijeme efektivnog sviranja i plesa na puna dva sata.
Evo, Femi je navratio ponovno u ove naše, može se reći, spektakularno-koncertno zabačene krajeve. Tako da su ove i slične prilike za svakog muzikoljupca istinski eldorado u našem dvorištu.
foto: t.v.
Fotografije s koncerta objavljene su u našoj foto galeriji.
