U opširnoj prošlotjednoj ponudi dobrih gostovanja u zagrebačkim klubovima (Supersuckers, Maxïmo Park, Chuck Prophet…) nije bilo drugog izbora osim žrtvovati neke nastupe na uštrb drugih te sam tako Bambix umjesto u klubu Time u Španskom pogledala dan kasnije u Vrbovcu.
‘Krivac’ je zapravo frend koji je javio da nas može voziti, tako da su otpale sve moje dvojbe koga ići gledati, budući da su mi i Supersuckersi i Bambix jako dragi bendovi (Bambix doduše i draži).
Valjalo je još samo pronaći klub AKC Garaže, a jednom kada smo ga pronašli, zaključili smo da uopće nije ‘zadnja rupa’, kako su nas neki preplašili, već vrlo pristojno mjesto koje je nekoć zaista bilo garaža (nalazi se na poligonu auto-škole pa otud valjda i naziv), a danas je simpatičan i uredan klub iza kojeg stoji lokalna udruga mladih VUM i koji se, eto, odvažio i na ugošćavanje jednog velikog stranog imena (velikog u punk okvirima, jasno).
Dvije godine nakon zadnje turneje, Bambix su se ponovo otisnuli na balkansku turneju, koja je osim tri hrvatska grada (Zagreb, Osijek i Vrbovec – u planu je bio i Slavonski Brod koji je na kraju ipak otkazan) obuhvatila još Novi Sad i Sarajevo. Da im se u Sarajevu očito dopalo, pokazuje i kapa FK Sarajevo u kojoj se pjevačica Wick pojavila na koncertu.
Prisjetila se našeg intervjua od prije dvije godine, potvrdila nam da i dalje radi u školi i da se već dan nakon turneje mora vratiti među učenike, te nam se požalila da bi i ona radije otišla na Supersuckerse da je znala da će ih u Timeu dočekati tako loš zvuk.
Čast da otvore koncert pripao je žensko-muškom bendu Kajla iz Zagreba. Ne znam je li u pitanju bila trema što nastupaju pred Bambixima (koji su ih gledali sa šanka) ili Kajla jednostavno nije imala svoj dan, ali vjerujem da su i oni sami svjesni kako im je ovo bio jedan od lošijih nastupa.
Dojam su ipak popravile ženske članice benda koje su cijeli koncert neumorno plesale u prvom redu, a gitaristica Kajle na bisu je čak i zapjevala uz Wick i pokazala da je zaista Bambix fan.
Nakon kraćeg uštimavanja i sound checka svoj nastup započela je i trojka iz Bambixa – Wick (pravim imenom Willia) na mikrofonu i gitari, basist ‘Sjappie’ (pravim imenom Patrick) i bubnjar Peter, koji je i opet svirao bos i gol do pasa.
Bambix iza sebe imaju novi album “Bleeding in a Box” kojeg su i promovirali na ovoj turneji i za kojeg samo mogu reći da je odličan, počevši od melodične uvodne pjesme “Under The Moon” koju će zasigurno i dalje uvrštavati na set listu, preko pjesme neobaveznog i lako pamtljivog refrena “Bottle“, pa sve do naslovne “Bleeding in a Box“.
Iznenađuje činjenica da su okupljeni (svega 50-ak, ali raspjevanih i rasplesanih posjetitelja) jako dobro primili nove pjesme, što pokazuje i to da je jedna od najtraženijih bila baš “Under The Moon”.
Od ostalih stvari čuli smo i neizostavne klasike poput “Conquer It All”, “Monozygotic“, “Leaking Fuel“, “So Sorry Song“, “Julie“, ali i neke koje rjeđe sviraju, poput “No. 1“.
Zvuk je tijekom koncerta bio podosta problematičan, tako da su se često uštimavali, a ako ste htjeli dobro čuti jedino rješenje bilo je stati što dalje od stagea. Bend je ipak dobro podnio te probleme, odsviravši na bisu još “Brand New Religion” i “Bitchcraft“, nakon čega su ipak trebali stati, budući da je sljedećih nekoliko pjesama zvučalo prilično nategnuto i razvodnjeno, čemu je pridonijelo i već spomenuto naštimavanje.
Moj treći Bambix koncert nije bio najbolji, ali zaslužuje ocjenu dobar, prije svega zbog činjenice da smo se ugodno iznenadili organizacijom i domaćinima, koji su svijetli primjer onoga što skupina lokalnih entuzijasta može učiniti.
