Prljavo Kazalište – Dan grada Zagreba
Na stadionu NK Zagreb u Kranjčevićevoj ulici koju od milja zovu i “Ulica pjesnika”, na Dan grada Zagreba 2018. obilježilo se 40 godina Prljavog kazališta, Dan metropole i Dan branitelja iz metropole. A moglo se još štošta obilježiti: 30 godina “Ruže Hrvatske”, 25 godina “Lupi petama, reci sve za Hrvatsku”, “Dinamo ja volim” i od “Uzalud vam trud svirači” ili pak dvadesetak godina otkako Prljavo kazalište dočekuje sportske asove na Trgu bana Jelačića u Zagrebu.
“Dinamo ja volim” izvedena je a capella predvođena Mladenom Bodalcem kao zborovođom i publikom kao zborom. Manje je poznato da se “Dinamo ja volim” nalazi na prvom albumu Pipsa “Shimpoo Pimpoo” koji je izdan za hrvatsku kuću CBS u kojoj je značajnu ulogu imao Jasenko Houra.
Dvoiposatni koncert imao je početak i kraj posvećen Zagrebu: krenulo se s poletnom i pozitivnom “Zagreb”, a završilo šamarajućom i turobnom “Laku noć tebi Zagrebe”. Samo odabrani gradovi mogu za svoj rođendan čuti stihove: “I sada lažem sve vas, da Zagreb voli nas”. Veliku ulogu u nastupu imali su vizuali, vatromet i laseri, a mene je sve to podsjetilo na koncerte Parnog valjka, također dugovječnog zagrebačkog sastava s kojim su Prljavci već dulje vrijeme konkurencija, koji su imali scenografiju koja se sastojala od ulične klupe, tipične zagrebačke lanterne, i stare telefonske govornice.
Prljavcima bi možda više odgovarala scenografija sastavljena od buregdžinice, šanka, kladionice i ZET-ovog kioska s kartama i pokazima, no dobro, prijedlozi na stranu, scenografija Prljavaca je ispunila svoju svrhu, najveći sastav svih vremena iz Dubrave je izgledao i zvučao kako i treba. Sastav je svirao čvrsto, posebno su bili nadahnuti gitarist Damir Lipošek, i basist Dubravko Vorih (koji je imao i svoju pjevačku solo točku “Stand By Me”), a Jasenko Houra (gitara) i Mladen Bodalec (vokal) su, osim za svoje muzičke zadatke, bili zaduženi za dobar štimung i pošalice.
Prljavci se nikad nisu prodavali pod nešto što nisu, oni su bili i ostali kvartovski momci predvođeni autorom koji je, svim prigovorima unatoč, zakucao par tuceta nezaboravnih pjesama, pa je tako i ovaj koncert, unatoč povremenim manjkavostima (Mladen i riječi na “Laku noć tebi Zagrebe”, npr.) dao poštenu i pristojnu zabavu.
Što se publike tiče, čini se da su Prljavci uspjeli prići generacijama koje ne znaju što je “Borba” i kojeg Boru treba hapsiti iz pjesme “Zaustavite zemlju” (koju su također izveli i otpjevali s publikom) i da te generacije imaju svoje favorite kao što su “Previše suza u mom pivu” i “Šteta što je kurva” (koje slabije sjedaju potpisniku ovih redaka) i da su tim generacijama baš te pjesme bile vrhunac koncerta. Ugodna su iznenađenja bile pjesme “Ipak” i “Djevojka od milijun dolara”, a “Devedeseta” stvarno jako sporo prolazi ispod naših prozora. Barem je pjesma pristojno izvedena.
Prljavci su pak diskretno podsjetili kojoj generaciji pripadaju kad su pri kraju “Kao ja da poludiš” odsvirali citat iz “Rebel Rebel”, a potpisniku ovih redaka je imaginarni prijatelj prišapnuo pitanje je li možda Jurica Leikauff na klavijaturama u “Ne zovi mama doktora” odsvirao par tonova sličnih “Won’t Get Fooled Again”. Borna Ocvirk iz sastava Široke ulice se pridružio na gitari u “Mi plešemo”, a “Marina” je podarila svoj logički i dramaturški klimaks. Bis se sastojao od “Laku noć tebi Zagrebe”, nakon čega je koncert priveden kraju. Od poznatijih pjesama “Uzalud vam trud, svirači” i još koja nisu izvedene, a neke su balade, kao što je već dulje vrijeme običaj kod Prljavaca, izvedene spojene u skraćenom medleyu.
I na kraju – svi zadovoljni. Sastav je napravio sve kako treba, publika je dala i dobila svoj doprinos i… možda je vrijeme da se Kazalište poigra s nekim specifičnim dijelom svog repertoara pa da to izvede u nekom drugačijem prostoru za odabranu publiku. Zlobnici bi rekli, mogu nastupiti u okviru programa “Sviraj stare” i “Sviraj prastare”, no tako je to s dugovječnim bendovima sa širokim opusom.