Nakon prošlogodišnje Primavere koja me oduševila u svakom svojem dijelu, odlučio sam da ću to iskustvo ponavljati sve dok mi okolnosti budu dozvoljavale. Eto, godina dana je prošla i nova Primavera je počela.
Za razliku od prošle godine kada sam pohodio koncerte u klubovima, a zaobišao ‘nulti’ dan u Forumu, ove godine sam obrnuo situaciju. The Sea and Cake me nisu previše zanimali, ali početni dan u Forumu je bio takav kakvog sam samo poželjeti mogao.
Srijeda je već poslovično besplatan dan i može ući bilo tko, bez obzira ima li kartu za festival ili ne. Time se festival dodatno približava domaćoj publici kojoj je možda previše izdvojiti dvjestotinjak eura za kartu da bi uživala u bogatom programu s pregršt inozemnih, ali i domaćih zvijezda. Upravo je ovaj dan pokazao da je to pravi pogodak.
Minus cijelom danu bi pronašao u redu za kupovinu ulaznica za koncert Spiritualizeda. Kao i proteklih godina, za dvoranu Auditori Rockdelux trebalo je uzeti posebnu ulaznicu koja dođe dva eura. Početak prodaje je najavljen u 15h, dok je sat vremena prije bilo već barem petstotinjak ljudi u redu. Na svu sreću, sat vremena je prošlo u dobrom društvu, pa nas vrućina i sunce nisu ‘ubili’, a zadovoljstvo je bilo još i veće nakon bajkovitog nastupa. Ali, krenimo redom…
Prvo sam ulovio američke Starcrawler. Prema pressu iz aplikacije, činili su se kao bend kojeg nikako ne treba propustiti. Uživo su imali nevjerojatnu energiju, frontmenica je pozitivno luda i diže atmosferu, dok je sve zvučalo distorzirano i punkerski nabrijano, nešto kao što su nekad bili The Distillersi s Brody Dalle na čelu. Mogu reći da me s nastupom nisu do kraja oduševili, ima tu još dosta mjesta za napredak, ali da ipak imaju jednu neviđenu snagu, to je nesporno.
Potom sam skoknuo na kraj nastupa Marie Arnal koja je vidno oduševila mnogobrojnu domaću publiku. Svojim elektrofolk zvukom zvučala je moćno i moderno, baš idealno za sjedeću dvoranu poput Auditori Rockdeluxa. Nakon nje na Primavera stageu je krenula Javiera Mena koja dolazi iz Čilea. Ona je južnoameričke elemente prebacila u electropop zvuk, pa smo dobili vrlo plesni mash-up.
Onda je došao termin nastupa benda Spiritualized. To je bilo bajkovito, neopisivo, prelijepo… Možda mi studijski nikad do kraja nisu sjeli jer mi se njihova space psihodelija često činila isforsirana, ali ovako uživo, s finom dozom igre sa svjetlima te orkestrom i zborom, sve je djelovalo briljantno. Izgledalo je kao da smo se s uvodnim taktovima smjestili u svemirski brod i krenuli na putovanje bespućima galaksija koje nas okružuju. Taj progresivno-psihodeličan (slobodno ga mogu nazvati) britpop bila je idealna zvučna kulisa za to. Po potrebi, s vremena na vrijeme su nas usporili, a ponekad i ubacili u warp 10 s garažnim rifovima. Ako bi u par riječi trebao opisati doživljaj, bilo bi to – čista magija.
Zbog Spiritualizeda sam propustio dobar dio nastupa skorašnjih zagrebačkih gostiju iz Wolf Paradea. Iskreno, moram priznati da mi i nije previše žao. Wolf Parade su složili dobar nastup i drago mi je da su se vratili zajedničkom sviranju, ali s druge strane to opet nije bilo toliko nabrijano kao prošle godine Operatorsi koji su razvalili Backstage. Možda je bolji osjećaj gledati ih u nekom klubu ili sam možda još uvijek bio pod tolikim dojmom Spiritualizeda… Teško je reći, ali svakako ih trebam ponoviti nekom zgodom da zaokružim sliku o njima.
Finale dana je pripalo Škotima iz Belle and Sebastiana, još jednom bendu koji mi je bio dugo na listi za gledanje uživo. Ljubav prema njima se rodila još u vrijeme albuma “The Life Pursuit” i predivne “Another Sunny Day”, ali nije to jedino što vrijedi u njihovoj karijeri. Upravo su to i dokazali tijekom svog nastupa u kojem su prštale indie pop melodije s povremenim disco uletima. Ta plesna atmosfera bila je i nositelj njihovog nastupa, jer je Stuart većinu vremena pokušao plesati (to je ponekad izgledalo i pomalo tragikomično), a potom je i dio publike pozvao na stage da odrade zajedničku dionicu. U međuvremenu je bila i ‘moja’ “Another Sunny Day” pa se smiješak razvukao od uha do uha. Tijekom nastupa se lako dalo zaključiti koliko odličnih pjesama bend ima, pa iako za svaki nastup izgleda da iz šešira vade koje će pjesme svirati tu večer, za Primaveru su odabrali udarničku setlistu kojoj se ima malo što prigovoriti.
Večer u kojoj sam čuo drage pjesme iz djetinjstva (“Baby Stop Your Crying” i “Another Sunny Day”) nije mogla biti loša, ali ipak nije bilo samo to što je vrijedilo. Nekako mi se čini da smo dobili odličan program za besplatan dan, iako je tek dio stagevaStar bio aktivan. Danas kreće prava stvar na ‘milijun’ raznih strana, a ako se po jutru dan poznaje, glazbeni dio bi ponovno mogao biti fantastičan, iako stari ‘primaveraši’ kukaju da se previše toga ponavlja, pa je vjerojatno i to bio razlog zašto fest nije bio rasprodan tjednima unaprijed kako je to bilo proteklih godina.
