Prije Let3-a poletješe i Štuke

    3513

    Dvadestedvogodišnji sarajevski sastav, na nastupu povodom dvadesetčetverogodišnjeg rođendana zagrebačkog radija, podsjetio je da u Hrvatskoj ne leti samo 3, da ne lete samo cijene uvis, auti u zrak i radnici s posla, već da lete i štuke. Ispravak, one letu.

    Prije godinu dana na nastupu istog sastava (Letu štuke) na istoj lokaciji u Zagrebu (Aquarius) najzanimljivije je bilo pitanje kako sastav sa samo jednim studijskim albumom (“Letu štuke“, 2005.) u trajanju od šezdesetak minuta može ispuniti repertoar cjelovečernjeg koncerta.

    Sinoć je pak sastav bio bogatiji za jedan studijski album, pri čemu samo trajanje nastupa i zadovoljavajuća set-lista nije bila upitna, ali u zraku je ipak visjelo pitanje koliko je dotična grupa scenski sazrela i stasala, i je li u mogućnosti ovaj put upotpuniti šuplju zvučnu sliku kojom je njihov prošlogodišnji nastup bio obilježen.

    Nastup održan u četvrtak navečer prvenstveno je bio zamišljen kao koncertna izvedba povodom obilježavanja rođendana Radija 101. Zbog toga je svirka ostala u sjeni slavljeničkog povoda, zanemarujući svoj promotivni karakter, naime nedavni izlazak njihova dugo očekivanog novog studijskog uratka “Proteini i ugljikohidrati“.

    Novi materijal, još ‘vruć ispod čekića’, nije se stigao ni ohladiti do sinoćnjeg nastupa, na kojem se nije tražila karta više, a još manje pustiti korijenje u slušalački korpus, koji je stoga očekivano čekao provjerene kompozicije njihova prvijenca.

    Ipak, zanimljiva je brzina kojom je ovaj sarajevski kvintet prešao iz statusa predgrupe (primjerice TBF-a u Osijeku), do statusa cjelovečernje atrakcije s vlastitim predgrupama, gdje se zbog brzine takva preokreta može klasificirati kao svojevrstan fenomen.

    Muziku podržava

    Predgrupa nije bila iznimka ni kod sinoćnjeg nastupa, gdje je publiku u renoviranom klubu zagrijavao zanimljiv hrvatski mješoviti punk trio. No ipak, uzlazna kvalitativna putanja Letu štuka, koja je obilježavala njihov početni studijski rad, ipak je počela stagnirati nakon prvog ispraznog koncertnog susreta prije jedne godine, nakon čega se blago popela prilikom svjedočenja njihovoj izvedbi na prošlom VipINmusic Festivalu, a tu istu putanju je zadržala i nakon sinoćnjeg nastupa.

    Naime, iako mnogo bolji od svog godinu dana starog nastupa, sastav briljantnog studijskog zvuka i iste takve produkcije, na svojim koncertnim performansima pokazuje veliki raskorak od studijski vrhunski ispeglane zvučne slike po kojoj je prvenstveno poznat.

    Veliki utjecaj Darka Rundeka je evidentan, koliko kroz vokal Dina Šarana, čije su glasovne (ne)mogućnosti slične Rundekovim, toliko i kroz njegovo amatersko gitarističko prebiranje po žicama akustične gitare, što je također zaštitni znak nekadašnjeg Haustorova frontmena.

    Sam zvuk Šaranove akustične gitare često se gubi u zvučnoj električnoj kulisi ostatka sastava, i time gubi svoju prvenstvenu funkciju komplementiranja glazbe i zadržava status ukrasnog ornamenta njihove minimalistički uređene pozornice.

    Sljedeća poveznica s Rundekom jest Igor Pavlica, član Rundek Cargo Orkestra, koji je sa svojim puhačkim kolegom Mirkom Divićem upotpunio brass sekciju i time približio scenski zvuk studijski zabilježenim snimcima.

    Sljedeća pogreška u nizu jest početak nastupa s novom, ritmički laganom pjesmom, prelijepom ljubavnom baladom “Sami“, koja bi mnogo bolje funkcionirala u sredini set-liste, dok je na početku rezultirala zbunjenim licima okupljenih. Još kad njenu izvedbu naruše česti slučajevi mikrofonije i disonantnih tonova, strah spomenut na početku teksta pokaže se opravdanim.

    Ostatak liste inteligentno je koncipiran kao pravilna izmjena novih i starih pjesama, dok je sam sastav zadovoljavajući zvuk postigao tek kod treće kompozicije. Koncertne izvedbe pjesama Letu štuka mnogo su kvalitetnije kad se radi o ritmički bržim i riffovski upotpunjenijim kompozicijama, primjerice izvrsne “Paranoja” ili naslovne “Proteini i ugljikohidrati“, dok slojevita i melodiozna “Tesla“, zbog ritmičkog usporenja i oslanjanja na jednostavnu akordnu strukturu, gubi na svojoj koncertnoj atraktivnosti.

    Ipak, najveće oduševljenje prisutnih izazvale su izvedbe s njihova odlično prihvaćena prvijenca, od kojih treba izdvojiti izvrsno prearanžirane “Kao na zapad“, koja je aranžmanski pojačana i time sebi prisvojila novo naličje, mnogo prikladnije za masovno izvođenje ovog tipa, i hitoidna “Minimalizam“, čija je struktura za ovu priliku ogoljena, dok je gošća nastupa bila Remi, koja je u duetu s ovim kvintetom izvela “Poljubi je dok spava“.

    Iako Letu štuke obilježavaju dan rođenja Stojedinice, a njihovi kolege spomenuti u naslovu, Let3, obilježavaju dan smrti Močvare, prvi će morati u uvježbavanju svojeg koncertnog nastupa popiti mnogo proteina i ugljikohidrata da bi kondicijski stigli riječke rockere, ali i druge na tronu hrvatske pop-rock estrade.

    Jer iako se u bluesu mutne vode, u kojem ove sarajevske štuke prilično spretno plivaju, svakom dogodi da ispadne šaran, to za mladi sastav poput njih ne bi smjela biti – rutinska stvar.

    Set lista:
    1. Sami
    2. Ulice
    3. Glava u oblacima
    4. Signali
    5. Gorile u magli
    6. F.G.R.
    7. Belladonna
    8. Tuga
    9. Mali
    10. Minimalizam
    11. Kao na zapad
    12. Proteini i ugljikohidrati
    13. Poljubi je dok spava
    14. Sunce
    15. Psycho
    16. Muzika
    17. Pero Papacoder
    18. Paranoja
    19. Tesla
    20. Nekad kad poželim
    21. Šutiš
    22. Kredenci
    23. Mjesto za dvoje

    foto: Joso Mrša

    0 Shares
    Muziku podržava