Od progresivnog rocka do pastirskog punka u jednoj pozitivnoj večeri

    1678

    13. Pozitivan koncert: Brkovi, Kawasaki 3P, Elemental, Repetitor, Otrovna Kristina

    55Kn – 90Kn
    Datum i vrijeme: Subota, 2.12.2017. @ 20:00
    Mjesto održavanja: Dom sportova – velika dvorana Zagreb , Trg Krešimira Ćosića 11

    Pozitivan koncert u Domu sportova ove je godine imao varijacije u svemu, kako u kvaliteti tako i u žanrovima, valjda da svi uistinu budu zadovoljni.

    Punk nije mrtav, a nije ni progresivni rock. Bar se tako može zaključiti iz nastupa Otrovne Kristine, uvodničara večeri. Oni baš i ne sviraju punk, no ljubitelji ranog Bijelog dugmeta, Atomskog skloništa i Smaka u njima bi mogli vidjeti nove heroje. Relativno kratak nastup imao je svoju publiku, no, osobno, tu sam poetiku doživio pretencioznom i kompletan nastup je opasno naginjao parodiji. S glazbene strane, tu su potmuli rifovi, delikatne solaže, stav potpuno posvećen materiji. Njihov nastup je korektan s muzičke strane, ali stihove kao što su “Jednom se živi, ali stoput se umire” iz pjesme “Demon” ni Goran Bare s proljevom ne bi smislio.

    foto: Božidar Breški

    Pjesme “Biću bolji” i “Kralj ničega” su programatski odražavale ono što je beogradski trio Repetitor radio na sceni: oni su regionalni kraljevi ovog našeg nihilizma, a uz to im je nastup bio mnogo bolji od koncerta Otrovne Kristine. U nastupu Repetitora nema tajni. Trojac voli to što svira i dobro to radi, mnogo sviraju i njihova muzika je jezik njihovog bijesa. “Pukotine” i “Ako te ikada” nastavile su održavati visoki napon nastupa fantastičnog srpskog sastava.

    Muziku podržava

    Repetitor pljuje neurozu grada u lice i publika hoće još toga. Parter i frtalj tribina Velike dvorane su već bili puni. Nastup im je neobuzdan, Repetitor je svojom svirkom, angažiranošću i stavom zaslužio da bude popunjeno do posljednjeg mjesta. Pomračena, višeglasjem otpjevana “Crvena” je možda bila osobni trenutak večeri, a “Gde ćeš” je izazvala najviše ovacija kod publike. Svaki nastup Repetitora popratim s osjećajem ‘ovo je zadnji put da ih gledam ovako u formatu manjeg koncerta, idući put sigurno dolaze u Arenu Zagreb’, i ovaj nije izuzetak. “Ne treba mi niko da mi kaže da me voli”, urlao je pjevač i gitarist Boris Vlastelica, no unatoč njegovim stihovima, publika je vikala “Hoćemo još! Hoćemo još!”. Nije bilo više, scena se morala uređivati za Kawasaki 3P i njihov roštilj punk show. Kawasakiji su se orijentirali na zabavu i vedri cinizam. “Samo pozitiva” je njihova maksima.

    foto: Božidar Breški

    Počeli su s “Mupovskom”, a “Veliki dispečer” je još više rasplesala publiku. Nije ni to teško jer su sve njihove pjesme… vesele. Iako su počeli prije njih, sada Kawasakiji djeluju kao Dubioza za nihiliste i djetinjaste. Publika ih je prihvatila jer takvu je muziku teško ne prihvatiti. “Niska rastaman”, “Mate Parlov”, “Snifa san glu”, “Ni da ni ne” i “Puta madre” motivirale su publiku na zabavu, a plus nastupu Kawasakija valja upisati što su se potrudili objasniti publici tko je bio Mate Parlov. Bez obzira na pozitivnu reakciju publike, Kawasaki 3P je dobra zabava, a Repetitor je ozbiljan bend.

    foto: Božidar Breški

    Nešto između toga dvoje, a nijedno do kraja uspješno će biti karakteristika nastupa Elementala. “Priroda i društvo” te “Bolji si” su pjesme samokritičnog, odgovornog i mislećeg hrvatskog pučanstva, no tijekom svog nastupa Elemental se borio sam sa sobom. Nije bilo kemije, nekog povezivanja između članova sastava i publike, prema vlastitom priznanju Shot je malo popio prije koncerta i bio je uglavnom ‘off’. Pjevačice Remi i Vida su svoj dio otpjevale na svojoj razini, no kao netko tko ih je više puta gledao mogu samo reći da im ovo vjerojatno neće biti jedan od dražih koncerata. “Iz dana u dan” je očekivano izazvala mahanje ruku, a razmrdana verzija “Goli i bosi” je dobila ovacije publike.

    foto: Božidar Breški

    Uza zvuke “Serbus dragi Zagreb moj” u interpretaciji Željka Pervana, malo prije ponoći, na scenu su se popeli Brkovi, duhovna djeca Vatrenog poljupca i čuvari vječne vatre pastirskog rocka. Jedan, dva, tri – “Ništa mi više ne značiš”, “Gljive” i “Mala” su bez problema galvanizirale posjetitelje da u sebi prepoznaju nešto pastirsko, balkansko i spremno na sprdačinu sa svime, pa tako i sa samim sobom. U toj misiji Brkovi su djelovali uvjerljivo i opravdali status glavne zvijezde večeri. Članovi sastava su čvrsto i moćno djelovali na sceni, pjevač Shamso je od svih umjetnika te večeri najviše komunicirao s publikom dajući bisere zagrebačkog humora: “Najbolji čovjekovi prijatelji su pas, konj i konobar.” Ili: “Uvijek mi je drago nastupati u Zagrebu, gradu u kojem sam rođen i u kojem živim ovaj svoj jadni život.”

    foto: Božidar Breški

    Usred koncerta su preko razglasa pustili “E, moj Saša” Novih Fosila, da bi Shamso uzviknuo: “Živio Rajko Dujmić!”, naravno izazvavši odobravanje okupljenih. Špica koncerta bila je “Bolje da sam s frendovima pio rujno vino”, plesao se pogo, pjevalo se iz petnih žila. Malo treba Zagrepčanima da se otkače na narodnjake, čak i kad su u punk-rock stilu, i kad se rugaju sa svime što postoji – to je možda i tajna uspjeha Brkova – u momentu kad se mnogo stvari uzima preozbiljno, oni svojim pomaknutim šarmom uspiju plasirati na pravi način teme koje su često teške. Čaki ako maknemo element humora i satire, sviranje Brkova je bilo dobro, pjevanje također i kontakt s publikom je bio vrhunski. Oni su jedini imali bis i izašli na njega. Izvedbom “E moj Saša” s razglasa je završio njihov nastup.

    Pozitivan koncert je donio ono što je trebao – zabavu, užitak i nešto malo znanja kako se prevenirati od spolno prenosivih bolesti. Nakon trijumfa Brkova i sjajnog koncerta Repetitora, baš me zanima hoće li u idućoj godini uspjeti kapitalizirati uspjehe pri kraju 2017.

    0 Shares
    Muziku podržava