Možda uvijek prerano uđem unutra da uhvatim eventualnu predgrupu pa nisam svjesna situacije, ali zaista dugo nisam vidjela ovako dugačke redove ispred Tvornice; da je na ulazu uistinu bio ‘portafon’, vjerujem da bi svi bjesomučno stiskali tu tipku da brže – bolje uđu unutra na dozu flerta s glazbom koju nam pruža osmorka imena Porto Morto.
Zbog gužve pred ulazom, koncert je započeo pola sata kasnije od predviđenog; oko 22:30 osmorka odjevena u crno pojavila se pozornici okupanoj u crvenilu svjetala; pomalo me taj prizor vizualno podsjetio i na samu naslovnicu ”Portofona”. Dugi intro nabrijavao je fanove u Velikom pogonu; ubrzo se pretvorio u pjesmu ”Isplazi krovove”. Tu je već bilo jasno da će ovaj koncert ispuniti sva očekivanja, nekako je sve ‘leglo’ baš kako sam se i nadala da hoće – publika je entuzijastično i glasno pozdravila bend, a porto mortovci su ubrzo svirkom opravdali taj hype. Koncert je bio ravnomjerna mješavina prvog i drugog albuma: nakon ”Nitko Nikad Ne Ide Sza Mnom” i ”Ručak u podne” s eponimnog albuma došlo je vrijeme da zazvone i na ”Portofon” pjesmama ”Sjedni”, ”Alarmi” te – u drukčijem, zanimljivom izdanju od studijskog – ”Šećer”.
Ipak se znalo na što će publika izgubiti glavu, a na neki način je i bend izgubio svoje; izgubili su ih u kućama koje su sada bile na mjestu gdje bi glava inače trebala biti. Riječ je naravno o pjesmi ”Kuća”, prvom singlu novog albuma koji je u kratkom roku zarazio sve portofanove. Kako bend puno pozornosti prilaže i scenskom nastupu, odlučili su rekreirati videospot za ”Kuću” i u takvom nas izdanju upitati ”hoćemo li s njima”. Iskreno, ne znam tko bi im rekao ne.
”Abcčćddžđ!” označila je početak od ”Hodaj” gdje se bendu očekivano pridružio i Rundek i rasplesao još i one rijetke koji su još cupkali u mjestu. Momci su vidno uživali na pozornici; valjda se zato i svirka doimala tako prohodnom i laganom, gotovo kao da se u tom trenu zafrkavaju u studiju, a ne pred punom Tvornicom. Nakon ”Zadnji dan zime”, ”Ne Ne Ne Ne” i ”Bijeg” došlo je vrijeme da šmugnu s pozornice i da ih publika zovne na bis.
”U početku, Bog sastavi riječ. Od te riječi nastane rečenica. Od te rečenice nastane sastavak. Od tog sastavka nastane otajstvo. Od tog otajstva nastane Biblija. A iz Biblije ispriča se – priča.” Ovim riječima uveli su nas u prvu pjesmu bisa koje se zove, pogodite kako, ”Priča”. Slijedile su još četiri pjesme, ”Sajle” s novog albuma, ”Previše kraljeva” s prvog albuma, ”Preko ograda” koja se trebala naći na Portofonu ali će se ipak možda bolje smjestiti na, nadam se, jednako ako ne i više šarmantnom trećem albumu te, iznenađujuće, ”Barem Tamo” koju su pred par godina izbacili kao singl i koja je za kraj došla baš – taman.
Porto Morto je bend od kojeg najviše očekujemo u budućnosti; ovim koncertom su ta očekivanja itekako opravdali. Činjenica je da su ljudi prepoznali kvalitetu ovog benda: idući put bi ih voljela vidjeti u Velikom pogonu Tvornice kulture bez pregrade – nastave li ovim tempom, popunit će čitav prostor Tvornice bez po’ muke.
”Kad se okrenem nakon što krenem, nikad nikog nema tamo” – ovako Porto Morto pjeva u ”Nikad Nitko Ne Ide Sza Mnom”. Sudeći po reakciji publike sinoć, to baš i nije istina: pitali ste nas ”Hoćeš li s nama?” – odgovaramo ”Uvijek Svi Idemo Sza Vama”.
