Baš nekako kao u inat hladnoj zimskoj vedroj večeri u minusu u Petom Kupeu okupili smo se uz Palmu i njihove zvukove i motive koji prizivaju ljeto i bezbrižan odmor. U ugodno popunjenom prostoru kao da je bilo neko drugo godišnje doba.
Uz kratki instrumentalni uvod svirka odmah kreće s odličnom “Staklo”, što je u samom početku rasplesalo publiku i postavilo plesnu atmosferu cijele večeri. Iako daleko od kraja, našalio se Luka, uslijedila je još jedna uptempo, “Ovo je kraj”, i publika i bend već su bili u punom elementu.
Anja Papa, Luka Vidović i Bruno Žabek već su odlično uhodana live ekipa, uspjeli su svu zavodljivost svojih pjesama i zarazne ritmove prenijeti na publiku. Bilo je gotovo nemoguće ostati na mjestu i ne zaplesati. Njihov jednostavni synthwave kroz manje-je-više vrlo učinkovito pokreće publiku, vjerojatno i kroz nostalgiju za zvukom 80-ih ali i neupitno kroz kvalitetu pjesama i produkcije.
Prema međusobnom odnosu publika i Pocket Palma se već jako dobro poznaju, vidjelo se to iz opuštenosti i spontanosti atmosfere. Kao da su jedni drugima nedostajali, da se nisu predugo vidjeli, puno veselja i plesa bilo je i na pozornici i u publici, razmjenom energije jedni su hranili druge.
Nizale su se pjesme s oba albuma, vješto isprepletene brže i sporije kako bi uhvatili malo daha, i dobili smo odličan presjek njihove dosadašnje karijere. Publika je glasovima i plesom pratila cijeli nastup.
Čuli smo i dvije nove pjesme s nadolazećeg albuma koji je završen i spreman za izlazak, ali ćemo ga nažalost morati pričekati do jeseni ove godine.
Nesuđenu zadnju pjesmu nastupa Anja je najavila sa “svi znate koja pjesma slijedi i nitko se ne veseli jer znate i da je zadnja večeras”. Odsvirali su “Godišnji” odlično popraćen i uz u glas s publikom otpjevan refren, pozdravili i zahvalili se publici i sišli s pozornice. Još uvijek gladna ali i uporna publika uspjela se ipak izboriti za još jednu pjesmu, Luka je priznao da nisu planirali, ali nastup je završen s “Postaje kasno”.
Nevjerojatno da je toliko pjesama uspjelo stati u okvirno sat vremena svirke, djelovalo je da je trajalo dulje, ali vrijeme leti kad se čovjek zabavlja. Na trenutke kao da smo bili u nekom trileru 80-ih, recimo uz “Staklo” u samom raspletu radnje, ili uz “Godišnji” gitarski solo u zadnjim scenama sretnog završetka. Svi ti zvukovi su nam nekako poznati, nekada prije smo to čuli i usađeno nam je u podsvijest, i vrlo je ugodno, privlačno i zabavno, ali bez obzira na to pocket palma ima svoj prepoznatljiv zvuk.
Zaključak večeri – odličan nastup, atmosfera, publika, solidan zvuk u oblikom malo nezahvalnom prostoru, i bez obzira na to što je nastup možda kratko trajao vjerujem da su svi zadovoljni plesnjakom i zabavom kojoj smo prisustvovali. Jedva se čeka izlazak novog albuma. Možemo uskoro i ponoviti.
Set lista:
-Staklo
-Ovo je kraj
-Zauvijek
-Ima nema nas
-Osjećaj
-Daleki poljupci
-More
-Ne vidim nikoga
-Sjećanje
-Subota nakon valentinova
-Kako izgleda kraj
-nova pjesma (?)
-Mene nema
-Ono što nam inače nedostaje
-nova pjesma (Van kontrole?)
-Godišnji
Bis
-Postaje kasno
