Petodnevna punk erekcija

    5922

    Punk Rock Holiday 1.6: The Toasters, Descendents, Terror, Flag, Authority Zero…

    Besplatno
    Datum i vrijeme: Utorak, 9.8.2016. @ 13:00
    Mjesto održavanja: Tolmin-Sotočje Tolmin

    Punk Rock Holiday još jednom je potvrdio kvalitetu i tradiciju.

    Dojmovi se još uvijek sliježu, nedostatak sna lagano se nadoknađuje, sumnjive rane zarastaju, odgađane higijenske radnje nadam se da se odrađuju, a s par dana zakašnjenja saznaju se (ne)važne vijesti iz vanjskog svijeta – da, post-festivalska depresija u punom je zamahu.

    Dok u čistoj odjeći pregledavamo fotke i suvenire, kontaktiramo stare i nove prijatelje i preslušavamo novootkrivene bendove, prisjetimo se kako je bilo, ili nekima moglo biti, na šestom punk-rock odmoru.

    …preuranjena ejakulacija…
    Nultog dana nije bilo nastupa na plaži, već je priča započela u kasnim popodnevnim satima s punk-rock akcijskim herojima (doslovno). Tako je ostavljeno sasvim dovoljno vremena kasnim pridošlicama da postave šatore i utabore se na svoj dio zelenog raja, otvore prve limenke, upoznaju susjede i zapute se prema glavnoj bini.

    Nešto kraćem popisu bendova tog dana nije nedostajalo impresivnosti – nakon lokalaca koji su pošteno ‘kresnuli’, stage su poharali trenutno aktualni izraelski pankeri Useless I.D. i predstavili nam nešto novog materijala. Zvuče vrlo dobro, pa čak i radiofonično, a malo podsjećaju i na neke domaće bendove. Njujorške hardcore legende Sick Of It All svirali su posljednji taj dan i napravili klasično dobar dar mar, no ova noć je pripala drugom bendu iz Santa Barbare koji je svirao tog dana – Lagwagonu.

    Uvijek zabavni, ali tu večer posebno nabrijani, počevši sa starosjediocem scene Joeyom Capeom, razvaljivali su redom Dave na bubnjevima, Chris Flippin sa svojim ‘ukuleleom’ i Joe Raposo na basu koji kao da je imao federe na nogama. Klasici kao što su “May 16” i “Razorburn” izazvali su pozitivan kaos i festival je započeo na najbolji mogući način. Ovo je bio najzabavniji nastup cijelog festivala čak iako nisu svirali “Obsolete Absolute” s aktualne ploče “Hang“.

    …stara koka, dobra juha…
    Utorak je započeo odličnim vremenom. Rijeka je poslužila kao odličan odgovor na jako sunce i prikratila vrijeme do 13 sati kada su sa svirkom započeli prvi bendovi na plaži. Zaista je odlično to što toliko manjih bendova sa svih strana svijeta ima priliku pokazati svoju kvalitetu, zabaviti narod i lagano nas za ruku uvesti ‘pred oltar’. Nakon nešto španjolskog, talijanskog i nizozemskog punka poslušali smo solidne starce Flag i žesticu Iron Reagan.

    Skupa s već spomenutim Flag (skoro cijela Black Flag ekipa) iduća tri benda imaju valjda 1000 godina. Uvijek dragi gosti The Toasters uplesali su ekipu sa ska ritmovima, a pozitivci The Bouncing Souls predstavili su novi album “Simplicity” na najbolji mogući način. Nakon početnih stihova “I put that record on just to make a sound…” publika je bila zapaljena, a hitovi poput “True Believers” i “Lean On Sheena” odlično su se nosili s novim pjesmama “Driving All Night”, “I Wanna Be Bored” i singlovima “Writing On The Wall” i “Up To Us”. Zvijezde večeri bili su legendarni Descendents na čelu s Milom. Gledao sam ih prvi put i ti ludi starci su me osvojili svojom energijom i ljudskošću. Priznajem kako je ovo bio bend na koji sam dosad žmirio, no uši su mi sada otvorene. Nakon 12 godina imaju novi album koji zvuči super, a nastup će ostati zapamćen i po jakoj kiši koja nije zaustavila ama baš nikog – ni bend ni publiku – u dobrom provodu.

    …vlažno tamo dolje…
    Onome tko nije bio u Tolminu, točnije u dolini Soče, teško je riječima dočarati prirodnu ljepotu koja komplementira punk-rock atmosferu. Ipak, sva ta ljepota i skoro svaka nijansa zelene boje izgubljena je u sivilu kiše koja se protezala sve do poslijepodnevnih sati. Rezultat svega je druženje u dugim majicama pod velikim šatorima s raznovrsnom hranom i pićem i odgoda sviranja prvih bendova. Negdje oko 15 sati stvari su se popravile i šou se nastavio.

    Osim kiše vijest dana bila je i kako se bendu dana, NOFX-u, žuri u Rusiju, tako da su sa pozicije headlinera pomaknuti na 21:45, a tri sata kasnije svirali su Strung Out. Nakon interesantnih i nešto mekših Apologies, I Have None uslijedili su brzi miljenici publike A Wilhelm Scream.

    Muziku podržava

    Agnostic Front su očekivano bili teški i ne po mom ukusu, dok su Strung Out opravdali status tehnički potkovanih melodičara. NOFX su svoj nastup odradili fer i korektno, bez nekih high i low momenata. Zbog nešto ranijeg termina vjerojatno se izgubila pokoja pjesma, ali dobili smo nekoliko dragulja, među kojima je meni najdraži “The Idiots Are Taking Over”. Svirali su još novi singl “Six Years On Dope” koji je zvučao vrlo dobro, par kraćih (“I’m Telling Tim”, “Fuck The Kids”, “Instant Crassic”) i izdvojio bih još “Herojuana”. Zanimljivo je još kako je Fat Mike prekinuo oko 80 dana trijeznosti i straight edgea baš taj dan. Iako sam ih viđao u puno boljim izdanjima, NOFX je ipak NOFX.

    …tehnika ili veličina…
    Kratko i jasno – nakupina talenta zvana The Flatliners pomela je četvrtak svojim tehnički nabrijanim melodičnim zvukom. Ovo je bend u svojim kasnim dvadesetim godinama (započeli su sa 14) koji iza sebe ima odličnih par albuma, zvuče fantastično, iskreno i nadam se kako će žariti i paliti još koje desetljeće. Himnične stvari “Monumental”, “Eulogy” i “Tail Feathers” zajedno sa skoro svim pjesmama koje sviraju s posljednjeg albuma jednostavno rokaju do jaja. Kad smo već kod njih, spomenut ću kako je zvuk tijekom cijelog festivala bio super uštiman, barem ako se mene pita.

    Svaka čast Donotsima koji su napravili veliku feštu i kapa dolje Biafri, najvećem izvođaču dana, no ovaj dan su dominirali pod navodnicima manji bendovi – samo među nekima ću još spomenuti povratnike The Decline koji slobodno mogu svirati i na kasnijim terminima na glavnoj pozornici, The Rumjacks sa svojim folk-rock stilom koji neodoljivo podsjeća na Flogging Molly i slične bendove, a tu su bili još Authority Zero s dodatkom reggaea… Ma divota!

    …zabavna melankolija…
    Svemu mora doći kraj, no ovaj kraj nije mogao biti bolji. Dobili smo fantastični beach stage bend Ants! iz Austrije koji je skromno i snažno prenio važne poruke i odsvirao sjajan koncert miksajući još jednom melodiju i žestinu s nekoliko vokala. Melodija i žestina su prevladavali festivalom, no žestina mi se i zamjerila. Uz dužno poštovanje moram reći kako su mi Total Chaos teško sjeli i osim par dobrih solaža nisam mogao naći mnogo pozitivnog u njihovom nastupu. Preponavljajuće deranje u stilu Exploiteda, no nekako lošije izvedeno. Opet, pretpostavljam da su mnogi ljubitelji tog stila punka bili zadovoljni. Totalni, apsolutni kontrast njima bili su Muncie Girls predvođeni jedinom damom na glavnoj pozornici ove godine. Lagano i drukčije – pravi bombon.

    Švedski stol za kraj – No Fun At All nikako nisu bili nezabavni – sa stvarima poput “Master Celebrator” i “Lose Another Friend” kako bi i mogli biti. Odlična uvertira u jedan od objektivno najboljih nastupa na festivalu – Millencolin. Iako su prije tri godine imali ok nastup, naspram ove taj isti nastup ispada mlak i zaboravan.

    Štimung koji su napravili predvođeni vidno raspoloženim Nikolom Sarcevicem nadišao je sve nastupe ove godine. Sav umor prijašnjih dana nestao je. Ogroman circle pit s gumenim čamcem ne viđa se svaki dan. Kao da je prošlogodišnji album “True Brew” zapalio neku staru vatru – sve pjesme koje su svirane s tog albuma sjajno su se odrazile na energiju u publici, ali i bendu. Ovaj put mislim da su “Egocentric Man”, “Bring Me Home”, “Sense & Sensibility” i “Autopilot Mode”, nove stvari, nadjačale klasike poput “Bullion”, “Twenty Two” i “No Cigar”. Nikola je osjetio toliko zajedništvo na ovom koncertu i festivalu da se pozvao na neka davna vremena i Jugoslaviju – ja ne bih išao toliko daleko, ali punkeri su zaista jedna posebna zajednica.

    Više ne znam na koji način opisati ovaj festival, a da to ne zvuči kao reklama. Ljudi svih nacionalnosti i festivalskih iskustava, bendovi povratnici i oni koji sviraju prvi put, svi su puni samo riječi hvale i istinski oduševljeni svim aspektima jednog muzičkog festivala. To je, ponavljam, više od muzičkog festivala – to je društveni svijet za sebe u kojem na nekoliko dana možete zaboraviti na onaj pravi svijet. 5000 ljudi, a atmosfera klupska.

    Punk-rock renesansa odvija nam se ispred nosa, ušmrčimo je. I ponesite gaće viška.

    Muziku podržava