U vrijeme kada se svakih pet minuta tražio najbolji bend na svijetu, pažnja se skrenula i na simpatični švedski trojac imena Peter Bjorn & John koji su u ljeto 2006. ispucali jednu od najzaraznijih pjesama koju vodi zvižduk “Young Folks“. Do danas im je taj hit (kojeg ironično zovu ‘Whistle Hit’) najjača pjesma iz repertoara, ali ipak imaju oni dosta drugog materijala za ponuditi, prvenstveno dobru zabavu, što su i dokazali jučer u Kinu Šiška.
Za predgrupu su odabrani Noair, slovenski bend iz Kopra koji iza sebe ima albume “Existential” (2014) i “Superhuman” (2017). Na MENT-u sam ih propustio jer mi nije odgovarao njihov termin, ali čuo sam da su bili dobri, pa sam očekivao da će me oduševiti i ovdje. Nažalost, njihova svirka me malo upilala. Dobri su oni, uigrani, ali njihova glazba mi je ispala nekako preteška za predgrupu Peter Bjorn & John. Krenuli su solidno, kao neka reinkarnacija ranih Arctic Monkeysa i Franz Ferdinanda, ali su ubrzo krenuli prema nekom post-grungeu i cijela zabava je nestala. Pred kraj su se spasili s par progresivnijih stvari, ali tko želi gledati tri momka u čučnju kako se igraju s pedalama, umjesto da sviraju to moćno oružje koje imaju u rukama.
Vratimo se mi ipak na glavne zvijezde koje su krenule par minuta nakon 21:30 (da, bio je petak i glavni bend nije morao početi znatno kasnije radi vikend sheme). Iako ih je taj ‘Whistle Hit’ obilježio, dugo vremena su bježali od njega i željeli napraviti nešto skroz drugačije. Mogli bi reći da su se u tom vremenu poprilično tražili, otišli su u mnoge žanrove, ali nikad nisu uspjeli postići isti efekt, barem ne u toj mjeri.
Iako je naša percepcija da su Skandinavci hladni i nepristupačni ljudi (možda zbog dugih zimskih noći?!), to se iznova pokazalo da nije istina. Bit ću maksimalno pristojan i reći da su bili vidno jako dobro raspoloženi, a to svoje raspoloženje su vrlo brzo prenijeli i na publiku koja je fino ispunila Kino Šišku. Vidi se da znaju svoj posao zabavljača, pa su tako stalno bili nemirni na stageu, skačući s jedne na drugu stranu, a povremeno i u publiku kako bi dodatno začinili atmosferu.
Setlista je bila dosta dobro posložena jer je bila napravljena gotovo po idealnoj formuli – promocija zadnjeg albuma + najveći hitovi iz karijere uključujući i najranije dane. Tada se odmah osjetilo da određeni dijelovi ne dolaze od njih, već da su unaprijed nesnimljeni i puštani kao matrica, jer su oni ipak trojac u formaciji bas-gitara-bubanj. Kasnije se vidjelo da je i poznati zvižduk dopirao na isti način… To mi se oduvijek ne sviđa jer se uvijek pitam koliko toga zapravo oni sviraju, a koliko je toga ispeglano sa strane… Ali OK, to sam samo ja.
Kad oduzmemo tu dimenziju iz nastupa, možemo reći da su Peter Bjorn & John napravili ono što su trebali svojim dolaskom u Ljubljanu. Iako dolaze desetak godina kasnije u odnosu na svoje zvjezdane dane, oni i dalje imaju energije isporučiti zabavan nastup. Iako ne možemo reći da su nizali hit do hita, ono što smo čuli je lijepo dizalo tempo od početka do vrlo frenetičnog kraja. Čak bih se usudio reći da su imali i dobru komunikaciju s publikom jer nisu pretjerivali, a opet su lijepo stekli naklonost. Istina, Peter je to radio znatno bolje od Bjorna.
Neke nove pjesme su bolje sjele, neke nešto manje, s “Eyes” iz središnjice koncerta dobili smo prvi skok u publiku, “Dig A Little Deeper” je dobio posebnu notu kad su svi u publici čučnuli i čekali trenutak za skok, a regularni dio su završili s ” Objects Of My Affection ” s kojom su napravili mali predah , potreban radi mnogo potrošene energije na bini.
I tad je došao bis s četiri pjesme kao kulminacija pozitivne energije. Započeli su ga s “Big Black Coffin” s njihovog drugog albuma, pa je konačno na red došla i “Young Folks”, tijekom koje je Peter protrčao nekoliko pobjedničkih krugova kroz publiku, “I Know You Don’t Love Me” je imala odličan progresivni završetak, dok je sve završilo s power pop komadom “Lies”.
Završni dojam o Peter Bjorn & Johnu je pozitivan, u svakom slučaju mi je bilo bolje, nego što sam očekivao da će biti. Iako su ovoga ljeta najavljeni i kod nas, radije sam odabrao ovu klupsku svirku, nego festivalsku, jer je mnoge stvari ljepše slušati unutar četiri zida. U takvoj intimnijoj atmosferi PB&J su jednostavno pokazali koliko malo ti treba za dobru zabavu. Iako to nije bio neki nezaboravan i fenomenalan nastup (jer možda nedostaje još poneki mega hit), bio je jedan opuštajući, koji te pokrene na ples (ili barem cupkanje nogom) i vrati osmijeh na lice, a to generalno i jest sva poanta koncertnih nastupa.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
