Peewee Moore I country outlaw
Jednom je jednom, dvaput je dvaput, ali treći put je… pravilo. Country odmetnik Peewee Moore već je treći put u nepune dvije godine u Zagrebu održao koncert kojim je podsjetio da je country nevjerojatno inkluzivna muzika kojoj je svatko tko je prišao – dobro je došao. U kombinaciji sa svojim pratećim sastavom, sjajnoglavi Moore je sjajno zabavio solidno popunjeni Vintage Industrial Bar.
U kombinaciji bubanj – bas – električna gitara – akustična gitara, Moore i prateći sastav počeli su žestoko, setom ubrzanih country brojeva predvođenim “Breaker 1-9” i drugom po redu “Making Sure”. Vintage se u momentu rasplesao i dobro zabavio. Profil publike je bio neuobičajeno heterogen, mišung starih kužera countryja koji su suze puštali još na gažama Plave trave zaborava i studentarije kojoj je country interesantan iz njima poznatih razloga. Ukratko, Peewee se predstavio više kao domaćin u Hrvatskoj koji je spreman družiti se kroz muziku i uz to povezati različite ljude. To mu je uglavnom polazilo za rukom.
Obrada Davida Allana Coea “Sad Country Songs” (“Velika je šteta što već nije u country music Hall od Fameu”, rekao je Peewee) prva je balada kojom je uvodni set pjesama usporio ritam koncerta. Coe se provukao i kroz iduću pjesmu, “Country music without Coe”, a ni Merle Haggard nije ostao zaboravljen (sugestivna obrada “I’m Lonesome Fugitive”).
Peewee je naglasio da su mu nastupi u Zagrebu “highlight” turneje, a osobno mi je gorka balada srednjeg tempa “Underground Queen” bila “highlight” večeri, skupa sa stvarima “Harley Davidson”, naslovnom pjesmom njegovog recentnog solo albuma “American Outlaw” te “No place Left” i “Running with the Devil”. Iako se Peewee podjednako dobro snalazio i u brzim i u sporim stvarima, publici su više “ležale” ove brže. Regularni dio koncerta je trajao stotinjak minuta, bis 20-ak minuta, u kojem su svoje mjesto našle “Amazing Grace”, “Swing Low Sweet Chariot” i (“obrada Hladnog Piva”, rekao bi moj imaginarni prijatelj) “Will the Circle Be Unbroken”.
Dominantna emocija koncerta bila je toplina i neposrednost. Moore se nije izdavao za nešto što nije, djelovao je autentično, štoviše, lako je zamisliti da i u sredinama u kojima country nije toliko popularan, svojom muzikom napravi općenarodno veselje na radost sviju. Peeweejeva je osobnost takva da su kod njega svi pozvani, bilo na svirku, bilo na razgovor, bilo na pivu, ili nešto četvrto.
