Outlook Origins 2022. izvještaj festivala koji se odvodio u Tisnom od 28. srpnja do 2. kolovoza piše Mihaela Jermilova.
Završio je još jedan Outlook festival. Po prvi put u srpnju, po drugi put u Garden resortu nakon prošlogodišnjeg izdanja koji je predstavio novi koncept festivala na kojeg smo navikli u Forti Punta Cristo, odnosno s otvorenjem u Pulskoj areni.
Novi koncept, naime, cilja vraćanje korijenima soundsystem kulture kao i predstavljanje novih svježih imena na ovoj sceni vrijedna stajanju rame uz rame s legendama žanra. Smješten u Garden resortu, na tri scene: Olive Grove, Beach i naravno Main Outlook je u ovom izdanju pružio solidan line-up, isplaniran da zadovolji ukuse svih ljubitelja bass zvuka. Cijeli line-up, odnosno prelazak s jednog izvođača na sljedeći je bio zaista gladak, a krajnji zaključak je da su se festivalski kustosi složili oko jedne stvari: program se kreće od “najlaganijeg” prema najdebljem bass zvuku, za kojeg toplo preporučujem kvalitetne čepiće za uši kako ne bi bili sljedeći dan glasniji i od najmlađe djece na plaži u Tisnom.
Ono što smo primijetili na veliku žalost fanova je, za razliku od prošlogodišnjeg izdanja, ove godine nije bilo grime izvođača. Ovaj žanr iako možda tehnički nije dio “izvornih” bass žanrova, tijekom godina je stekao simpatije mnogih kako gatekeepera samog žanra, tako i novonastalih fanova. Grime je oduvijek donosio jednu svježinu, promjenu i vrhunsku atmosferu gdje izvođači imaju dinamičan efekt na publiku. Možda je zbog toga posjećenost i generalna “napunjenost” kapaciteta svih stejđeva bila nešto slabija od prošlogodišnjeg, polu-pandemičnog izdanja.
Na ovom izdanju primjetno je bilo da su posjetitelji, u najvećem broju zaista mladi Britanci uzrasta od 18 do 22 godine. Domaćih posjetitelja je bilo zaista malo, bilo je skoro nemoguće čuti da netko razgovara na hrvatskom, a i cijene su bile prilagođene nekom britanskom standardu. Iako, organizatori su se ponovo pobrinuli da su ulaznice dostupne po specijalnim cijenama za regionalne posjetioce. Na kraju dana ovakav koncept, gdje se u srcu sezone održava festival na lokaciji koja je generalno jako privlačna za ljetni odmor, zapravo se činila kao odlična prilika da u svoj godišnji odmor “ubace” dašak festivalskog čara, dobre muzike i zabave na brodu (koje moramo spomenuti da su se rasprodale brzinom svjetlosti pa nismo bili u prilici da posvjedočimo). S druge strane, ovo je odlična prilika i za promidžbu ove regije koja zaista plijeni sa svojim prirodnim ljepotama: guste borove šume, skrivene plaže u neposrednoj blizini resorta s kristalno čistim morem i zalascima sunca kakve se ne mogu doživjeti nigdje drugdje.
Da se vratimo festivalskom programu, prvi dan je bio od početka do kraja održan u Garden resortu. Međutim, s obzirom na prisutnost publike, nije se pokazao kao dan otvorenja. Tijekom cijelog festivala program je bio ispunjen sa ženskim izvođačima, ali na prvom danu smo imali priliku čuti neke sjajne setove, izdvojila bih Khivu koja se predstavila Outlook publici po prvi, ali vjerojatno ne i zadnji put, domaću Lucylyu ispred koje je, vjerujem, dosta odličnih nastupa i Mix’elle koja je nakon nastupa Khive uspjela zadržati publiku na Beach pozornici. Main stage je bio onaj standardni, generički main, DJ Goldie je imao solidan nastup, ali za otvorenje jednog festivala, očekivali smo ipak više. No, na kraju, ipak smo ostali plesati do 5 ujutro. Fitbit kaže skoro 7 sati ukupnog plesanja za prvi dan Outlooka.
Od drugog dana festivala, htjela bih posvetiti paragraf ranije spomenutoj Khivi. Nakon njenog predstavljanja dan prije, bili smo željni još tih 140-centričnih, dramatičnih bass beat-ova. Istražujući kontraste koje pokreću publiku, Khiva voli uzeti mikrofon u ruku i dodatno iznenaditi ne samo kao glazbena producentica već i kao tekstopisac i vokal. Očigledno se radi o jednoj all-round izvođačici koja pored glazbenih sposobnosti posjeduje i sposobnosti zabavljača uz kojeg publika uživa i traži još. Pri samom kraju njenog 60-minutnog seta osjetili smo tu potrebu da bi isti trebao trajati barem još toliko. Zaista jedno osvježenje u žanru u kojem dominiraju muškarci, Khiva će vjerujem postati miljenica Outlook publike.
Drugi dan je bio i jedini dan kada smo imali priliku uputiti se na after party u Barbarella’s klubu. Tu se susrećemo s tipičnim logističkim poteškoćama hrvatskih festivala: after je u klubu koji se nalazi u drugom gradu, za kojeg je potrebna zasebna ulaznica koja u paketu košta 250 kn, a na vratima 100, organiziran prijevoz postoji, ali ne i satnice za isti, a za razliku od prošle, ove godine se i naplaćivao 20 kn u jednom pravcu što je solidna cijena, ali opet nigdje napomenuto. Svi ovi detalji su rezultirali s izbjegavanjem after party-a. Program u Barbarelli se činio kao zaista dobro isplaniran što se odnosi do line-upa, ali nažalost o cjelokupnoj atmosferi ne bih mogla komentirati buduće da nisam bila dio iste.
Tijekom trećeg dana festivala, imali smo priliku popratiti dio dnevnog programa. Rekla bih da to je jedna od slabosti festivala u srpnju: visoke temperature vani “šalju” posjetioce festivala na rashlađenje na neku od plaža blizu Tisna koje su u hladu, te su znatno čistije u odnosu na ona koja je dio samog Garden resorta pa je tako atmosfera u popodnevnim satima na Beach-u znatno mirnija.
Festivalski program je definitivno obilježio DJ Marky, simpatični Brazilac, legenda Drum n’ bassa pokrenula je krcati Main stage, plesalo se do sitnih sati, set je bio versatilan i zaista smo imali priliku “vratiti” se korijenima jer Marky je zapravo okretao ploče, a energični MC GQ je upotpunio već pomalo agresivnu atmosferu. Dinamika na sceni je bila čak dramatična na trenutke što je publiku dodatno zabavljalo. Ovo je bilo moment kad se osjetilo da definitivno izostaje one festivalske “etikete” u publici. Drum’n’bass je takav žanr, pokreće, pleše se, ali nikada po cijeni užitaka ljudi oko nas. Čini se da toga više nema, možda je to novo normalno zapravo nakon tolike pauze od festivala i koncertnih događanja.
Nedjelja, kao već četvrti dan festivala, nije razočarala. Energija nije pala, prašine na Main stage-u nikad više jer plesalo se uz “najtamnije” i “najdeblje” bass zvukove. Ponovo smo imali priliku vidjeti MC GQ-a uz Kasru, a sam prijelaz iz Kasre kao jednog tamnog viteza drum’n’bass u Eneia koji je zatvorio program na Main stage-u pokazuje koliko su kustosi festivala obratili pažnju da u niti jednom trenutku energija ne padne, već samo raste kako sati odmiču, a noge popuštaju.
Zadnji dan festivala krenuo je uz lagane zvukove dancehall žanra. Sister Nancy je okupila veliki broj publike na Beach-u, u jednom glasu se pjevalo uz “Bam bam”, komercijalni hit koji je neizostavni dio dancehall sada već, a na Main stage-u zakuhavao se vrhunski dubstep program. The Bug, producent putem kojeg sam se upoznala s dubstepom nekad žanr je otvorio svoj set uz tvrdokorne, mistične s jedne strane, ali prepoznatljive s druge, zvukove “Poison dart-a”. Cijeli set je bio uvod u ono što bi zatvorenje jednog festivala trebalo biti: neumorni izvođači koji svoju energiju prijenose na publiku. Slijedili su Sicaria Sound, cure koje smo imali priliku gledati u Barbarella’s na prošlogodišnjem izdanju festivala i koje su pokazale zašto su ove godine zaslužile biti među “divovima” žanra na glavnoj pozornici. Uslijedio je i Mala kao umjetnika na kojeg smo navikli na ovom festivalu, ali njegov set je bio zaista drugačiji od prijašnjih izdanja. Set za prave ljubitelje originalnog dubstepa. Šteta što takvih među publikom gotovo pa da nije bilo. Beach je također doživljavao najbolje trenutke na festivalu uz Talijane Numa Crew koji su priredili gorku drum’n’bass poslasticu i tako zatvorili program.
Zaključak je da postoji definirana razlika između Outlooka na kojeg smo navikli u Forti Punta Cristo i onog na kojeg već drugu godinu za redom doživljavamo u Gardenu. Publika je drukčija, no atmosfera je i dalje živahna. Izvođači se trude približiti svoju umjetnost kao i žanrove koje predstavljaju publici, ali postoji distanca koja se teško “prelazi”. Sve to zajedno utječe na cjelokupni doživljaj festivala i stavlja pod upitnik ponovo pohađanje istog. No opet, ako uzmemo u obzir da festivala koji slave soundsystem kulturu baš i nema, drago nam bude da još uvijek postoji festival poput Outlooka.
