Orvel
Dugoočekivani drugi album grupe Orvel napokon je, makar tračkom, jučer doživio svoje buđenje nastupom grupe u Vinylu i to na, kažu, najhladniji dan u godini. Nakon hvaljenog prvog albuma “Dani”, the bar is set up high – a da je bend opravdao status svog prethodnika pozdravila je ponajviše zadovoljna publika koja je svjedočila jednoj ugodnoj večeri ugodne svirke i pozitivne energije.
Iako obećani start u 20:30h nije urodio plodom, čak ni za četvrtak, dečki su na binu zasjali tamo negdje oko 22h, a do tad se, najviše krivicom zloglasnog snijega, čekalo da se podrum iliti “stiskavac” Vinyla ispuni koliko više je to moguće. I tako u stadiju čekajuće depresije, napokon je, u pratnji kolega, frontman Igor Ilić stao iza mikrofona i, reklo bi se, srdačno pozdravio sve prisutne. A bilo je srdačno. Mogao se tako primijetiti i široki raspon generacija, što bendu donosi jednu lijepu bazu odanih slušatelja.
Koncert su otvorili singlom “Posljednji val” s nadolazećeg albuma. Iako je singl već “davno” doživio svoju pretpremijeru, izvedbom su prvenstveno dokazali da se i dalje radi o bendu visoke tehničke kvalitete. Vrlo prigodno, stvar zaista započinje kao intro, u prvom planu s perkusijama i gitarom koje stvaraju ambijentalno raspoloženje u dosluhu sa synthom, gdje je i pridruženi član Filip Wolf na saksofonu imao prilike dodatno omekšati atmosferu. Tu se primijeti i pokoji utjecaj trendova u današnjoj indie-rock glazbi, što zapravo i doprinosi zvukovnoj pristupačnosti na šire mase.
Druga stvar “2020” napravila je lagani zaokret na uobičajenu formu “indie pjesmuljaka”, gdje je vrlo zanimljivo bilo čuti “improvizacijsko” igranje s instrumentima, koji na mjestu refrena dobivaju svoj potpuni odušak. Tako popraćen ritamskim electro efektom u synthu, na momente je zvučalo svjetski, da bi nas bend odveo u singl “Vodi me” koji je sad i već svakoj šuši poznat, a gdje je mjesto pod Suncem dobio i energični Filip Riđički podsjećajući na improvizacijski karakter kakvog Johna Bonhama.
Uvijek je zanimljivo čuti različite artiste kroz one nove, a da je i sljedeća jedva dočekana, i to prava indie pjesma “Sjajan dan”, stavila je publiku u lagani trans izvijanja i kackanja na mjestu, gdje je Bojan Arežina vodio glavnu riječ. “Svi na pod” i “Puls” ostavile su nešto slabije sjećanje, da bi ona “Kraj” ostavila upravo onaj dojam svjetskog zbog čega je bend i tako perspektivan. Razigrana i ritmična, zvuči kao da je U2 izrigao Coldplay i upoznao manje poznati Swim deep.
Definitivno najuvjerljivija, i glazbeno i tekstovno, pjesma “Kraj” nije kraj, nego početak vrlo dobrog glazbenog puta na kojem grupa hoda. Uslijedio je melankolični “Ovo nije zapad”, gdje je najkul frajer bio gitarist Marko Jankek, zatim vrlo uspješni “Nula i jedan” koji uživa i zanimljiv videospot, da bi se bend lagano, ali sigurno povlačio prema kraju, i to singlovima “Sve nastaje uz ples”, i “5:12”, gdje se pokušao stvoriti efekt fade-outa sa saxom kao zvijezdom vodiljom, što i nije ispalo najspretnije, ali ajde, kraj koncerta, nobody cares.
Da sam ja sucka za good ol’ indie-rock vidi se prema priloženom iznad, no odgovorno tvrdim da se tu ne radi o osobnim hirovima, nego o zaista kvalitetnoj glazbi. Bilo je tu tehničkih greškica, kako od samog ozvučenja, kako od samog prostora tako i od samog benda, no nikako dovoljno relevantnih da ih se stavi u domenu osrednjih. U tako smirenijoj atmosferi, bend je dao svoj završni pozdrav i krenuo dalje.
Orvel s opravdanim razlogom uživa status kakav ima, i to ponajviše zbog reprezentnosti i samouvjerenosti svakog člana benda, ipak ponajviše Igora čiji vokal podiže taj indie-bend na ozbiljniju razinu. Bend će svoj nadolazeći jesenski album postupno promovirati kroz singlove i video-uratke, a kako će to sve izgledati, treba pomno pratiti.
