Tradicionalno najbolja brucošijada u gradu Zagrebu, ona Fakulteta elektrotehnike i računarstva, održana je sinoć na prostoru matičnog fakulteta i njegove okolice. Tri riječi kojima bi se najlakše mogla opisati ova manifestacija su gužva, gužva i opet gužva.
Ne znam da li svake godine ima sve više brucoša ili onih koji se tako samo osjećaju, ali bi organizatori (bez obzira na zaradu) mogli porazmisliti o ograničavanju broja karata puštenih u prodaju, jer su uvjeti za dobru zabavu sinoć na prepunom FER-u, a pogotovo u KSET-u, bili ozbiljno narušeni. Tako je, na primjer, pokušaj da se progurate od zgrade fakulteta do KSET-a sinoć bio skoro pa mission impossible, a rizik od zadobivanja lakših tjelesnih ozljeda se podrazumijevao. Najveća je gužva vladala, ipak, ispred glavnog stagea, što i nije čudno budući da su se na pozornici smijenjivali stvarno zanimljivi bendovi i glazbenici.
Babiese sam, nažalost, propustila, ali je razočaranje splasnulo čim su se pojavili The Beat Fleet i još jednim odličnim showom dokazali da je njihova vladavina (kvalitetnom) glazbenom scenom neupitna,a nadam se i dugoročna. Dojam je pokvarilo jedino loše ozvučenje, tako da ste se morali odlučiti između opasnosti da poginete u prvim redovima ali zato čujete cijeli nastup, ili da sve pratite iz mirnijih zadnjih redova i ostanete uskraćeni za dobar dio pjesama koje se uopće nisu čule.
Hladno je pivo svojim žestokim zvukom skoro rasturilo zvučnike oko pozornice, ali to, izgleda, nikome nije smetalo sudeći prema tome kako su se svi dobro zabavljali. A kad smo već kod pive – bilo je toga posvuda: po ljudima, čak i na stropu, ali najviše ipak na podu. Zato ne mogu da svake godine ne žalim ljude koji, umorni od tulumarenja, moraju cijeli taj prostor ujutro i očistiti. Bare i Plaćenici kao da su dobili najviše vremena za sviranje ili se to meni samo tako učinilo… Ali vrijedilo je i njih odslušati, jer je nakon toga uslijedio Mambo Kurt i njegove Bossa Babes, a taj nastup niste smijeli propustiti! Znate li kako zvuči Celine Dion u rock verziji? Ni ne možete znati ako niste čuli Mambo Kurta, a nakon njegovog nastupa pjesma “I just called to say I love you” nikada mi više neće zvučati isto kao prije. Leut Magnetik su, na moju veliku žalost, svirali zadnji, što znači da ih nisam uspjela čuti, pa se ispričavam svim oštećenim stranama.
Treba svakako spomenuti i nekoliko dance floorova, filmske projekcije i već legendarno dobar tulum u KSET-u. Dakle, bilo je tu stvarno za svačiji ukus ponešto. Vidimo se i sljedeće godine?
