OFF u Poljskoj, prvi dan: Eksplozivna M.I.A i mlitavi Brian Jonestown Massacre

    232

    Planirajući ovogodišnji godišnji, gledao sam kako otići negdje gdje još nisam bio i pri tome možda uloviti i neki festival. Budući da se Poljska iskristalizirala kao destinacija, OFF se učinio kao logično rješenje, a sada, pola godine kasnije, nimalo ne žalim.

    O OFF-u sam godinama slušao u superlativima. Spoj velikih izvođača koji još nisu nastupali u Poljskoj, plus cijela plejada alternativnih i još alternativnijih bendova stvarno pruža dojam da se u Katowicama događa ‘Primavera u malom’. Mnogi su komentirali da su line-upom ove godine stvarno otišli ‘off’, ali što je, tu je.

    M.I.A., foto: Siniša Miklaužić

    Listajući kroz izvođače shvatio sam da sam ih gledao tek nekolicinu, i to sve tijekom ove godine na nekim drugim festovima: Charlotte Gainsbourg, Ariel Pink, Grizzly Bear, Shortparis i nesretnog Johna Mausa koji je otkazao i ovaj festival. Što se mene tiče, ovo znači idealan fest jer imam priliku čuti brdo nove glazbe.

    Muziku podržava

    Sam koncertni prostor je odlično posložen. Za razliku od domaćih festivala, ovdje nastupi počnu u isto vrijeme na dva stagea na suprotnim stranama festa, a postoji još jedan manji, uglavnom akustični stage koji iskorištava vrijeme kad nema svirke na glavnom stageu. Prevedeno, u svakom trenutku sviraju dva do tri izvođača, pa ako vam se nešto ne sviđa, prošetate do drugog stagea ili, ako imate poremećaj kao ja, možete svaki nastup pogledati napola. Zanimljivo je da svi imaju slot od satak vremena, manji bendovi nešto kraći, headlineri nešto duži (70 minuta) te ne postoji klasični headlinerski nastup od 90 minuta. Time se dobiva odlična dinamika festa pa imate što raditi cijelo popodne do duboko u noć.

    Zanimljivi su i poljski zakoni, pa tako za konzumaciju hrane i pića postoje ‘getoizirani’ prostori u kojima se to radi (ne smije se unositi hrana i piće u koncertni prostor), a u ponudi se stvarno može naći svega, od sladoleda preko gulaša i raznovrsne veganske hrane do standardne ponude koju možemo naći i na našim festovima. Iako je INmusic veći, OFF ga time debelo gazi, kao i sa svim drugim popratnim sadržajima, ponajprije s OFF ‘placom’ gdje se može kupiti raznovrsna roba, od knjiga do raznih odjevnih predmeta, a čini se da su čarape top proizvod jer ih nude na nekoliko mjesta.

    OFF festival
    Popodnevni spavanac na OFFu, foto: Siniša Miklaužić

    Kad sve to zbrojim, jasno je zašto me OFF na prvu oduševio, a još nisam niti spomenuo glavnu stvar: vrlo opuštenu atmosferu. Prolazeći pored kampa, možda bi minus dao ogromnom prostoru koji nema ni trunkicu sjene, ali kamperima vjerojatno to toliko i ne smeta zbog mnogo dobre zabave. Ali ‘ajmo mi konačno proletjeti kroz glazbeni dio koji je bio dobar, iako me nitko nije do kraja izuo ih cipela.

    Svoj glazbeni đir sam počeo sa Shortparis koji su svirali na glavnom stageu. Uvrnuti Rusi sviraju dance rock i, iako ih mnogi hvale kao buduće zvijezde, meni je to ponovo bilo prenaporno. Na drugom dijelu istovremeno je svirao indie rock bend Muchy i oni su bili mnogo zanimljiviji, iako me malo ‘bolio’ poljski jezik tijekom pjevanja. U Poljskoj sam na festu i definitvno se moram naviknuti na to. Tijekom večeri je to lakše ulazilo u moje uši…

    Hańba! su folk-punkeri i najlakše bi ih se dalo usporediti s Gogol Bordello i domaćim Ognjem po atmosferi koju stvaraju. Zatim sam nakratko ulovio Runforrest na Dr. Martens stageu koji je svojom akustikom umorio, pa sam produžio do Scene Eksperymentalne gdje su Housewives iz Londona isporučili pravu dozu experimentalnog post-punka koji je na trenutke djelovao vrlo kaotično.

    OFF Festival Kult
    Kult, foto: Siniša Miklaužić

    Izgleda da je Kult jedan od najvećih bendova u Poljskoj, a “Spokojnie” je njihov ključan album izdan prije točno trideset godina, pa je bilo logično da Kult po prvi put dođe na OFF i po prvi put u cijelosti odsvira spomenuti album. Kako je to meni zvučalo? Za mene, Kult je poljsko Hladno pivo u svakom pogledu.

    OFF Festival Bishop Nehru
    Bishop Nehru, foto: Siniša Miklaužić

    Dobro da sam prošetao dalje, jer iako je reper paralelno svirao s njima (a nije da baš slušam rap), učinio sam dobru stvar. Odlična stvar kod festivala je upoznavanje s nekim izvođačima za koje si siguran da ne bi pohodio njihove solo koncerte, a oni te na festivalu oduševe. Bishop Nehru je uz M.I.A. napravio najveći show, dobar dio nastupa je odrepao crowdsurfingom, a zažario je šator pod kojim je svirao. Definitivno sam siguran da će ovaj dečko imati svijetlu budućnost.

    Novi krug nastupa započeo sam s The Como Mamas, američkim gospel i soul pjevačicama koje su pripovijedale svoje vjerske parole i pružile dojmljiv vokalni nastup koji nas je vratio par stoljeća unatrag, kada je pjesma bila jedini spas američkim robovima. Svojom akustikom me uspavao i Peter J. Birch koji se trudio obraditi i Lorcu, dok su najveći kaos napravili Oxbow koji su noise avangardom ubili u pojam.

    The Como Mamas, foto: Siniša Miklaužić

    Najviše sam se radovao nastupu The Brian Jonestown Massacra, ali sam nakon odslušanog nastupa ostao jako razočaran. U njihovih sat vremena sve je djelovalo malo mlitavo, prelagano, bez potrebne kemije… Iako se svirački nema što previše prigovoriti, psihodelija je previše pojela u aranžmanima, pa je tako i “Hold That Thought” s posljednjeg albuma djelovala čudno. Tu je bilo i barem jednominutnog naštimavanja između svake pjesme, uništena pjesma dok je vokalistica pjevala jer joj nije bio naštiman mikrofon… Sve u svemu, kad previše očekuješ, možeš ostati razočaran.

    OFF festival The Brian Jonestown Massacre
    The Brian Jonestown Massacre, foto: Siniša Miklaužić

    Nakon njih, krenuo je Yasuaki Shimizu, japanski impro jazz glazbenik koji svojim saksofonom čini čuda. Meni su ta čuda bila totalno neslušljiva, pa sam krenuo dalje. Dr. Martens je konačno ponudio bend, a ne akustiku i mogu reći da Sonbird djeluju kao simpatični poljski indiejaneri, dok The Mystery Lights na Scena Lesna zvuče kao rani Kings of Leon s nešto komercijalnijom notom nego što su oni tada bili, a i vokal neodoljivo podsjeća na Caleba.

    Finale dana je pripalo glazbenici i aktivistici M.I.A. koja je kao prava zvijezda kasnila sa svojim nastupom desetak minuta, ali kada je krenula, publika joj je sve oprostila. Njezin rap pomiješan s danceom i world musicom njenog podneblja (korijeni su joj sa Šri Lanke) daje dojmljivu energetsku bombu na koju malo tko može ostati ravnodušan.

    OFF festival M.I.A.
    M.I.A., foto: Siniša Miklaužić

    Kad je sve postalo malo repetativno, odšetao sam do paralelnog nastupa i dublinskih dečki Fontaines D.C. za koje mogu ustvrditi da bi mogli uskoro eruptirati i biti jedna od glavnih uzdanica irskog indie rocka jer su uživo poprilično dobri.

    I to je to za prvi dan, mnogo muzike i dobrih vibracija, pa uopće ne sumnjam da će i ostatak festa biti takav.

    0 Shares
    Muziku podržava