Četvrtak (29.12.) u Splitu protekao je prilično nostalgično… U dvorani Gripe nastupili su Bajaga & Instruktori! Unatoč cijeni od 100 kn (na dan 130 kn) u poznatoj splitskoj dvorani te se večeri zabavljalo nekih 2-2 i pol tisuće ljudi. Doduše, dvorana i nije bila prepuna, ali u ovom kontekstu to bi značilo da su posjetitelji tim više mogli nesmetano uživati u koncertu jer nepotrebne i iritantne gužve, guranja i znojenja nije bilo.
Bajaga je zadnji put nastupio u Splitu pred nešto više od dvije godine. I tu bi povukla paralelu, te možebitni razlog spomenutog broja prodanih ulaznica… Ljeto, nastup na otvorenom, koji nabrijani Bajjagin anti-fan, te koncert prekinut zbog bačenog suzavca. Nasuprot tome: zima, nastup u zatvorenome, puno ležernih Bajaginih fanova, i potvrda iz PU splitsko-dalmatinske kako nijednog incidenta nije bilo!
Koncert je započeo u 20.30 pjesmom “Godine prolaze“, Bajag pozdravlja nazočne sa “Srećan Božić i Nova godina, hvala vam što ste došli!”, zatim nastavlja sa “Gore-dole“, “Verujem, ne verujem“, “Ovaj grad“, “Tišina“, “Muzika na struju“, pa neka pjesma s pretposljednjeg albuma, zatim “Vesela pesma“, onda se Žika hvata mikrofona pri “Život je nekad siv, nekad žut“. 
Između ostalog, čuli smo te večeri i “Sa druge strane jastuka“, “220 u voltima“… i onda “Plavi safir“! Pjesma koja je izmamila osmjehe na lica te pokoju suzicu u oku. Moram priznati da sam očekivala puno veću eufroiju prilikom spomenute pjesme, jer mi je nezamislivo da taj refren može proteći bez rezanja vena il bar ponekog bacanja na koljena sa rukama u zraku. Ali nisam ni ja to napravila, tlaka mi nekako bilo!
Prilikom izvođenja meni najdraže njegove pjesme (čije stihove ostavljam za finale ovog izvještaja) formiraju se prijateljske grupice ljudi, te poneko kolo. A ‘kraj’ koncerta u 22.10 obilježila je pjesma “Zažmuri“. No, varate se ako mislite da je to zbilja bio kraj. Ne jedan… ne dva… nego tri bisa su uslijedila. 
“Dragi prijatelji hoćete još?” upita Bajaga, te krene lavina uspješnica: “Ruski voz“, “Od kada tebe volim“, “Dobro jutro jazzeri” (tu se na pozornicu penje Peco Petej, bubnjar i veliki majstor, te gostuje na toj i slijedećoj pjesmi “Funky taxi”), “Tamara“, “20-i vek“, “Kad hodaš“, a u 23.00 koncert kulminira, te zaista završava, pjesmom “Samo nam je ljubav potrebna“.
Budući da je ovo ipak blagdansko razdoblje te moj zadnji izvještaj u ovoj godini, neću tražiti dlaku u jajetu ovom neponovljivom koncertnom iskustvu. Uživala sam ja, a i ljudi oko mene, nema tko nije! Možete mi slobodno vjerovati jer ja dobro procjenjujem ljude…
I umjesto novogodišnje čestitke citirat ću već prije obećane stihove one meni puno drage pjesme: “Da smo živi i zdravi još godina sto, da je pesme i vina i da nas čuva Bog…“.
