Japandroids + Be Forest
Koljena mi zaklecaju i oči se zasuze od sreće svake godine kada se počnu najavljivati izvođači koji će mi uveseljavati u novoj sezoni Žednog uha.
Ni ovoga puta nisu me razočarali. Na otvorenje koncertne sezone u Zagreb stigli su Japandroids.
Popraćeni talijanskom shoegaze trojkom Be Forest, nisu imali problema rasprodati 200-tinjak mjesta u Purgeraju, dijelu NKC Parka koji bi na katu iznad trebao pružati 300 mjesta više, ovisno o prilici. Prostor, a i nemogućnost kupovine ulaznica na ulazu iznenadili su šačicu ljudi koji su za to saznali tek pri dolasku na koncert.
Be Forest su pružili opuštenu pripremu za ostatak večeri. Basistica, gitarist i prilično štura bubnjarka ne pričaju mnogo, no daju mi nadu da se i u sanjivoj shoegaze glazbi ne mora sve svoditi na elektroniku, prateći najbolje dane bendova koji su žanr najviše obilježili poput My Bloody Valentine i Slowdive.
Dvojac koji se pristojno najavio kao “David and Brian, Japandroids from Vancouver, British Columbia, Canada” slijedi stope The White Stripesa, The Black Keysa, Local H i drugih power-dua koji svojom snagom, glasnoćom i pristupačnošću glazbe kompenziraju manjak basista i drugih instrumenata, no unatoč nezaboravnoj svirci punoj energije, njihova glazba nije ogoljena i brutalna.
Kako je kolega u recenziji spomenuo, spoj Titus Andronicusa i The Thermalsa (s malo Fucked Upa, dodao bih) ima dovoljno bogat i slojevit zvuk da se ponekada činilo da je na pozornici više od dvoje ljudi, ako ne ubrajamo pokojeg skakača u publiku i momka koji je bend za nedavnog nastupa u Ljubljani počastio tekilom.
Neću reći od prve pjesme, no vrlo brzo, publika je eruptirala u pjevajuću i skačuću mokru gomilu koja se hranila punkerskom energijom koja je dolazila s pozornice. Ne znam kako je bilo u pozadini, no u prvih desetak redova disanje je bilo tek izborno i iako bih se lako požalio na mali ‘hodnik’ u kojem je koncert održan, teško mi je oteti se dojmu da je takva distorzirana i bučna kakofonija napravljena za ovakve prostore.
Studijski zvuče bistro i često poppy, no uživo iskaču s punk i garage duhom, najbolje vidljivim kada je publika najbolje reagirala, “The House That Heaven Built” i “Continuous Thunder” s novog albuma, “Younger Us” i “Wet Hair” sa starijih i od dvije obrade “For the Love of Ivy” The Gun Cluba završile su u skupnom pjevanju i poganju. Posljednja pjesma je i zatvorila nastup, uz prethodnu najavu da bend ne prakticira biseve jer su im pretenciozni.
Slažem se s njima, jednako kao što se slažem s komentarima da se Japandroidsi moraju vidjeti uživo i da Zagreb već dugo nije vidio ovako dobar bend u naponu svoje snage. Izvrstan nastup kao odlična najava za još jednu žednouhu sezonu, gdje god se održala.
