Nina Romić – promocija albuma Sloboda
Zaredali su se u Zagrebu koncerti najboljih hrvatskih vokala pa je taj slijed nastavila i Nina Romić predstavivši svoj novi album “Sloboda” u malom pogonu Tvornice kulture.
Dvogodišnju pauzu zbog majčinstva iskoristila je za stvaranje ovog raznorodnog, ali izuzetno kompaktnog albuma kojima nam razotkriva vlastita emotivna stanja, unutarnja previranja, oslobađanja. Upravo je i ovaj intiman koncert bio savršeno mjesto za ogoljavanje vlastitog intimnog svijeta Nine Romić. Tako je i započeo – Nina, gitara, prigušena svjetla, publika i njezin osebujni glas kojim nam je otpjevala akustičnu verziju naslovne pjesme albuma “Sloboda” i tako nas začarala. Nakon “Slobode” odvela nas je u “Šumu” u kojoj su joj se pridružili i ostali članovi benda. Ova pjesma s izričitim etno prizvukom još je dodatno uljuljala publiku i milovala nenapadljivim instrumentalom i njezinim zvonkim glasom.
Nastavlja u nešto žešćem tonu kako bi se suočila s vlastitim demonima u pjesmi “Čime se hraniš” u čijem refrenu poput mantre ponavlja ‘rasti, rasti’. U ovoj pjesmi nam je ponudila i neke druge elemente svog glasa – onu hrapaviju, rokerskiju notu. Mislim da je Nina u svojoj bitci s demonima izašla kao uvjerljivi pobjednik. Iskorištava priliku da nas još dodatno razdrma s pjesmom “Ti si a nisi” koja je jedna od najživljih s novog albuma, ali i pjesama u kojima ima najviše prostora za improvizaciju, vokalnu i instrumentalnu. Nakon što nas je rasplesala, smiruje rasplamsanu atmosferu prelijevajući nas “Tintom” i stavljajući nas u poziciju da proispitamo vlastito emotivno stanje, tko smo, što smo, kakvi smo, koje boje nam je srce, što čuvamo među rebrima.
Iza ovoga slijedi nam prvi let s aktualnog albuma, u ovom slučaju na drugi album te istoimenu pjesmu “Ptice”. Vrlo mistično, intimno i iznenađujuće aktualno. Ovo je pravi dokaz da je Nina ostala vjerna svom izričaju i zvuku. I opet smo poletjeli skupa s njenim emocijama i mislima u neka daleka bespuća. Iz zraka se spuštamo nakratko u Francusku uz francusku oslobodilačku pjesmu “Partizan” koju su prepjevali Cohen, Arsen Dedić, pa i Nina Romić. Ostajemo još uvijek van aktualnog albuma s vjerojatno najpoznatijim Nininim singlom “Bicikl” s kojom je opet pridobila pozornost onih koji povremeno odlutaju u neke bespotrebne diskusije. Vozimo se dalje i već smo shvatili da je Nina opsjednuta prijevoznim sredstvima. Ovaj put smo kupili smo kartu od 4 kune (jer nije beg cicija) i uletjeli za Ninom u ZET-ov tramvaj prema predzadnjem albumu “Stablo”. Ako nije bilo dovoljno očito, riječ je o pjesmi “Vožnja”. Budući da vožnja tramvajem traje cijelu vječnost, prošle su i 4 godine te se vraćamo na aktualan album uz pjesmu “Crno”.
Paradoksalno, pjesma je iznimno plesna i veselica prava. Nakon što smo svukli crninu servira nam dva singla s novog albuma od kojih je prva kontrastnog naziva “Svjetlo”, a nakon nje slijedi “Sad kad je gotovo” te je koncert dovela do svog vrhunca. Barem smo tako mislili sve dok na scenu nisu došli i trubači s kojima je izvela “Ništa u meni”, “Oblaci” i ponovno “Slobodu”, ali ovaj put skupa s bendom i trubačima, u studijskoj verziji. Time je i službeno završila svoj koncert, a u neslužbenom dijelu nam je servirala još čak četiri pjesme nakon što se odazvala na bis.
Sve u svemu, uživali smo podjednako u novim pjesmama kao i u starima, fokus je bio na Nininom besprijekornom vokalu i svim njegovim nijansama, od nježnog matiranog do hrapavog grubog. Definitivno je riječ o jednom od nepravedno marginaliziranih ženskih vokala i autora kojima bi trebalo dati više medijskog prostora, premda njezin izričaj nije za velike mase. Ipak se nadam da će iz malog pogona uskoro preći u veliki jer nakon ovakva četiri albuma to i zaslužuje.
