Kraljica morne Cesaria Evora u petak 2. studenog ponovno je nastupila pred zagrebačkom publikom, u punoj Velikoj dvorani KD Vatroslava Lisinskog. Iako je po treći put nastupila u Zagrebu, za mene je ovo bio prvi koncertni susret s divom world musica.
Djelomično upoznata s njenim cjelokupnim glazbenim stvaralaštvom, a s dobrim znanjem njenog posljednjeg studijskog albuma “Rogamar“, na koncert sam se uputila bez strepnje i suvišnih pitanja kako će sve izgledati i zvučati. A ukratko rečeno – bilo je savršeno.
Tijekom svirke, koja je trajala nešto više od sat i pol, Cesaria nas je na lagan i jednostavan način provela kroz svoj posljednji studijski materijal, s pokojom pjesmom sa starijih albuma. I upravo je to ono što me najviše očaralo, njena jednostavnost i opuštenost kojom izvodi pjesme, karizmatičnost kojom osvaja publiku dok mirno stojeći na pozornici pjeva stihove meni u potpunosti nerazumljive.
Nakon instrumentalnog uvoda, popraćena pljeskom publike bosonoga Evora je ušetala na pozornicu i sa svojim pratećim bendom, kojeg čini osmero odličnih glazbenika, provela nas kroz melankolične pjesme, poput najpoznatije “Africa Nosa“, “Sombras Di Distino“, “Avenida Marginal“…
Publici se prvi put obratila kada je predstavila svoje glazbenike te na simpatičan način objasnila kako sada dolazi dio u kojem će bend samostalno izvesti pjesmu, zatim sjela, zapalila cigaretu i jednostavno – uživala.
Nakon bisa izvela je veliki hit “Besame Mucho” te “Sangue De Beirone“, tijekom koje je pozvala publiku da ustane i zapleše. Popraćena velikim pljeskom nonšalantno je išetala s pozornice, apsolutno nikoga ne ostavljajući ravnodušnim.
Moj prvi susret s ovom glazbenom divom ostat će mi u prekrasnom sjećanju, kao još jedno koncertno iskustvo koje me ponovno podsjetilo zašto toliko volim glazbu…
