Naš Frank, nikakav Mr. Turner, oduševio Slovence i Hrvate u Šiški

Engleski folk-rock izvođač, Frank Turner i njegov prateći bend The
Sleeping Souls, rasplesali su fanove koji su došli na koncert u
ljubljansku Kino Šišku.

“To the west, to the west, I haven’t got there yet, to the north, to the north, never to be caught” Turnerovi su stihovi iz pjesme “The Road”, iliti nije u Ljubljani kao kod nas, izvođači se uistinu drže satnice pa je tako Frank počeo u 22:10, kako je i bilo najavljeno.

Prije samog početka koncerta pred Šiškom smo upoznali Engleza koji je došao u Ljubljanu samo radi koncerta ‘Mr. Turnera’ na što je naravno naša reakcija bila “Zašto ga zoveš Mr. Turner, pa to je Frank“, što bi moglo još jednom potvrditi Mr. Turnerove navedene stihove – dotični nam je odgovorio “You know, we British are very polite, he is Mr. Turner for us“. Možda nam se čini da ga možemo zvati Frank, ili Frankie čak, jer takav dojam ostavlja i u intervjuima, na pozornici, kao i na društvenim mrežama.

Njegova simpatičnost, iskrenost i otvorenost nešto je što ga poprilično obilježava i stvara dojam da ga poznajemo osobno; puno kontakta s publikom, priče i šale za vrijeme nastupa, a najviše od svega stihovi koji su doslovno ‘duša na papiru’ ili ‘uglazbio sam svoj život’ svakako pridonose tome da je to ‘naš Frank’, nikakav Mr. Turner, isto kao i nastavak priče Engleza da mu je poslao email na koji je isti dan dobio odgovor.

“One, two, one, two, three, four” počeo je tako Frankie, Frank ili Mr. Turner svoj nastup pjesmom “Photosynthesis“. Nasmijan i veseo učinio je istu sekundu i publiku takvom: pjevanje, skakanje i osmijesi na licu činili su prve redove pred pozornicom, isto kao i pričanje među pjesmama na hrvatskom.

Još u vlaku za Ljubljanu bilo je jasno da će masa ekipe na koncertu biti upravo iz Hrvatske. Već nakon par pjesama Frank je pitao koliko nas je iz Hrvatske na što je skoro pola dvorane diglo ruke i počelo vikati. Vidno iznenađena lica nije imao izbora nego reći da će nam opet doći uskoro jer nije bio još od 13. Dirty Old Festivala, iako se nije sjećao kad je to točno bilo.

Koncert je svakako učinilo zanimljivim, a Franka potvrdilo ‘domaćim Frankijem’ kada je na pozornicu izveo Slovenku kojoj je bio rođendan, dao joj usnu harmoniku, kratke instrukcije iz sviranja i zadužio ju da ga u određenom dijelu prati i svira. Osim što su joj noge u tih nekoliko minuta malo podrhtavale, uspješno je odsvirala svoj dio nakon čega je uslijedio zagrljaj i čestitka rođendana kojeg će vjerojatno pamtiti još jako dugo.

Jednako zanimljivo bilo je i pjevanje pjesme “Eulogy” na slovenskom koju i inače pjeva na jeziku zemlje u kojoj nastupa. Najviše je ‘slomio jezik’ na mađarskom kako kaže, a ni slovenski nije bio daleko. Možda će na hrvatskom biti lakše kad ga napokon dovedemo?

U skoro dva sata koncerta imao je i nekoliko solo akustičnih izvedbi što je cijeli koncert učinilo još intimnijim nego što sam po sebi jest. Iako je to bila promocija zadnjeg mu albuma, set-listu su podjednako činile pjesme sa svih pet albuma.

Zadnja pjesma prije bisa bila je ona koja ga je učinila popularnim – “Recovery” i jednako tako nabrijala je publiku na vikanje “We want more, we want more!!!“. Na bisu su uslijedile još tri pjesme od kojih je zadnja bila “Four Simple Words” sa stihovima “I want to dance, I want to dance… But I’m no good at dancing, yet I have to do something. …I’m going to take my chance, I want to dance“. Tako je Frank ‘uronio u publiku’ koja ga je s oduševljenjem nosila (za razliku od prethodnog pokušaja stagedivinga momka iz publike, ovaj je uspio), ‘plesao’ je i pjevao u vodoravnom položaju, a fanovi su potrčali prema njemu samo da ga dotaknu.

I kao što je pjevao u prvoj pjesmi “Now I’ll play and you sing, the perfect way for the evening to begin” može se reći da je koncert završio u istom stilu – ‘he played and we sang, the perfect way for the show to end’.

Otprilike sat vremena poslije svirke Frank se spustio u prizemlje Šiške, kratko podružio s fanovima, nazdravio i popio borovničku s nama, obavio par fotkanja i brzo otišao za Prag. Na nama je sada samo da pričekamo koncert doma za koji se nadamo da će se dogoditi stvarno uskoro.