Sunn O))) + Big|Brave
Ljubljanska Kino Šiška sinoć je imala priliku ugostiti sastav kojeg su dvojica mračnjaka, Stephen O’Malley i Greg Anderson, nazvali prema legendarnom Sunn pojačalu.
Naravno, riječ je o Sunn O))), bendu koji jednostavno ne odustaje od pomicanja granica. Skoro dva sata jučerašnjeg nastupa bio je svojevrstan test za publiku, kako u fizičkom, tako i u psihičkom smislu.
S obzirom da nam je zbog tehničkih razloga bilo onemogućeno uloviti predgrupu Big Brave, približit ćemo vam doživljaj koji smo proživjeli na bendu večeri.
Nakon skoro sat vremena kašnjenja Sunn O))) je napokon dočekan od strane slovenske publike, ali i ekipe iz susjednih zemalja. Attila Csihar je tuvanskim grlenim pjevanjem uveo u cijelu večer. Koristio se svojim glasom kao instrumentom, a inspiriran ovim pjevanjem koje prakticiraju mongolska plemena, pokazao je i znanje u jednoj od najtežih pjevačkih tehnika kojom se ostavlja dojam kao da se radi o višeglasnom pjevanju.
Ovim interesantnim uvodom pripremio je teren za Stephena i Grega na gitarama te još dvojicu članova koji su dio live nastupa. Tos Nieuwenhuizen i Steve Moore preuzeli su klavijature, dok je Steve naročito dolazio do izražaja za vrijeme dijelova s trombonom.
Upravo su se ti povremeni uleti drugih instrumenata pokazali kao tračak svjetla i nade u ovoj mračnoj misi i ritualu koji je bio pred nama. Ritual se odvijao ispred zida pojačala u pozadini, uz pulsirajuće valove Grega i Stephena koji su se u više od sat i pol protezali, minimalno varirajući u glasnoći, težini i gustoći.
Pod već spomenuti test mislimo na test izdržljivosti kada je riječ o glasnoći zvuka. Čepići za uši su se, kao i prije sedam godina na zagrebačkom koncertu, pokazali kao must-have dodatak. Pokušali smo i bez njih, ali čim su se Attili pridružili Stephen i Greg, sinusi su počeli boljeti, a želudac se krenuo bjesomučno okretati.
Kako je Tos u nedavnom intervjuu i najavio, dima je bilo na izvoz. Kao da sve nije bilo dovoljno mračno i mistično, dim mašina je za vrijeme cijele večeri konstantno pumpala i obavijala ih veom maglice. Iz njega su se nazirale misteriozne crne odore u kojima su se pomicali kao na usporenoj snimci.
I ostatak dvorane je redovito bio ispunjen tako da se u momentima doslovno nije vidio prst pred nosom, a ako si u tom trenutku hodao s jedne pozicije dvorane na drugu morao si biti oprezan kako ne bi stao nekome na glavu. Da, neki pojedinci su i ležali na podu i upijali te vibracije koje su u više navrata ostavljale dojam kao da bi mogle rastrgati unutrašnjost čovjeka, dok su s druge strane rezultirale i katarzičnim iskustvom.
U tih nekoliko ekstremno dugih pjesama nije bilo nikakvog pričanja i komunikacije s prisutnima, jer se cijeli performans bazirao na doživljaju i riffovima kojima su polako drobili i mljeli sve pred sobom. Uznemirujuće, ekstremno, veličanstveno, apsurdno, zahtjevno i zbunjujuće – ovako bi se dao opisati doživljaj gledanja Sunn O))) uživo.
Performans i buđenje publike iz ovog drone sna uslijedio je pred kraj večeri u trenutku kada se Attila ponovno vratio na stage u isto tako apsurdnom, zastrašujućem i očaravajućem outfitu sačinjenom od komadića stakla i krune sastavljene od staklenih šiljaka na glavi.
Beskonačno sporu glazbenu progresiju dodatno je obilježio i povremenim krikovima i stenjanjem poput neke ranjene životinje te izvijanja na stageu uz lasere koje je ‘ispucavao’ iz prstiju, dok su Greg i Stephen s druge strane podizali svoje gitare poput totema.
Nakon što se oko ponoć i 15 cijela dvorana zacrnila, par sekundi kasnije sva svjetla su se upalila i njih petorica se oslobodila svojih odora, zrcalnih plašteva i poklonila se publici koja je stajalu u transu, u šoku ili kakvom god već stanju bili. S druge strane, netko tko nije bio spreman za ovakvo što, pretpostavljam da je napustio dvoranu već u prvih 10 minuta ‘ceremonije’.
Nakon skoro dvosatne spore i teške buke i mističnog oblaka koji je obuzeo Kino Šišku, gotovo nevjerojatan prizor je bio za vidjet ih sa širokim osmijesima kako se pozdravljaju s publikom. Poput nekog mističnog obreda. Tako smo se okupili, obred smo proživjeli i s njih petoricom se oprostili do nekog idućeg susreta.
