Motorpsycho u Vintageu: Mi, mrtvi rokeri

    709

    Motorpsycho

    Datum i vrijeme: Četvrtak, 2.11.2017. @ 21:30
    Mjesto održavanja: Vintage Industrial Bar Zagreb , Savska ulica 160

    Čitate li stripove? Macan i Kordej, dvije ikone našeg stripa, napravili su prije par godina strip “Mi, mrtvi” za francuskog izdavača, a lani je taj strip objavljen i kod nas. Strip je kombinacija u zadnje vrijeme jako popularnog zombi-horor žanra i alternativne povijesti u kojoj je u Srednjem vijeku Crna smrt posmicala kompletnu evropsku populaciju (drugi kontinenti i rase su pošteđeni, no to sad nije bitno). No ti mrtvi Europljani ubrzo otkriju da ne mogu zapravo umrijeti; ubrzo nakon što preminu bude se kao zombiji koji nastavljaju s prividno normalnim životom, osim što je taj život, čini se, vječan i osim što se potpuno povampire kad osjete miris živog ljudskog mesa. Jedan fratar, otac Swift, u tom užasu nastoji zadržati ljudskost u sebi i shvatiti Božju nakanu…

    Motorpsycho, foto: Leonora Bedić
    foto: Leonora Bedić

    U četvrtak su u zagrebačkom Vintage Industrial Baru koncert održali Motorpsycho, norveški rock bend koji kod kuće ima status institucije i koji još od ranih devedesetih godinu za godinom izbacuje sjajne albume na kojima iznimno uspješno istražuju različite stilove i pravce rock glazbe. Što se rock koncerata tiče, bio je to jedan od vrhunaca ovogodišnje ponude u hrvatskoj metropoli. Pogledalo ga je nas četrdesetak.

    Palo mi je tada na pamet da je i rock mrtav poput Macanovih i Kordejevih zombija. Naizgled nije, i dalje nastaju novi bendovi, ima ih koliko hoćeš i nikad neće prestati nastajati, a stare ikone rocka zarađuju milijune na turnejama, no to je sve samo privid, polu-život nakon smrti dok se pravi život odvija negdje drugdje. Ako bend poput Motorpsycha, koji iza sebe već ima renome i karijeru, i koji se usto nastoji stalno razvijati i mijenjati, ne može u milijunskom gradu privući više od 20-30 ljudi s plaćenom ulaznicom, onda nema druge nego pogledati istini u oči. Onaj dio publike koju još uopće zanima rock zainteresiraniji je za nostalgičnu ekshumaciju bolje prošlosti kojom se bave raznorazni tribute sastavi, nego sa nešto još uvijek živo i organsko poput Motorpsycha.

    Motorpsycho, foto: Leonora Bedić
    foto: Leonora Bedić
    Muziku podržava

    Motorpsycho su održali odličan koncert. Naglasak je bio na recentnijem materijalu, u kojem su krenuli putem prog-rocka i psihodelije, pritom kombinirajući snažan utjecaj melodioznosti i glasno/tiho dinamike legendarnih King Crimson i monolitnih jammova neo prog/psych bendova poput King Gizzard & the Lizard Wizard. Najviše je tako stvari odsvirano sa ovogodišnjeg albuma “The Tower”, dok su starije stvari poput sunčanog popa “Go To California” bile tu da podsjete koliko šarolik opus Motorpsycho imaju i koliko su sposobni napraviti prvorazrednu stvar kojeg god da se pravca uhvate. Za bend koji se nazvao po kultnom eksploatacijskom bikerskom filmu Russa Meyera ne čudi da je i njihova glazba, što putem imena albuma ili pjesama, što poput citata riffova, puna referenci na bendove poput spomenutih King Crimson, Roxy Music ili Black Sabbath. Motorpsycho su bend za ljude koji su u rock duboko ušli, koji poznaju njegovu prošlost i koji od svoje vjere ne odustaju.

    Vratimo se na oca Swifta s početka priče. U stripu on ne gubi svoju vjeru čak ni kada život i smrt izgube svaki smisao, ni kad se ispostavi da je njegov vrhovni autoritet obični lakrdijaš. Ne gubi je čak ni kada izgleda da je on jedini koji je nije izgubio. Tako je i s rockom. I rock će nastaviti živjeti premda je mrtav sve dok makar i samo jedan pravovjerni ostane među nama.

    0 Shares
    Muziku podržava