Moskau: Promocija kakva i treba biti

    1264

    U nedavnom intervjuu za naš portal, Ivan Grobenski rekao je da su “koncerti po samoj svojoj definiciji cijeli performansi, oduvijek su to i bili samo su ljudi u međuvremenu uspjeli to kolektivno zaboraviti”. Nakon jučerašnjeg koncerta Moskau, to jedino mogu i potvrditi.

    Glazba je oduvijek bila posebna grana umjetnosti u kojoj je svašta bilo dozvoljeno. Kad pogledamo cijeli razvoj i neprestano mijenjanje (mogli bismo slobodno reći i evoluiranje) benda Moskau, jasno dolazimo do tvrdnje da je tome tako, jer Moskau nije samo još jedan tradicionalni bend, već svojim nastupima pristupaju sa sasvim drugom logikom koja je poprilično zapuštena u današnjoj pop-rock kulturi.

    foto: Siniša Miklaužić

    Upravo taj performans dio možda bend distancira od svoje publike pa nemamo neko zajedništvo na kakve smo često navikli, ali sve to ima smisla jer Moskau daje maksimalno od sebe da predstavi sve svoje misli koje su imali tijekom skladanja dvostrukog albuma “Violence & Sorrow“, izdanog prije mjesec-dva. Ovdje dobivamo tu umjetničku stranu priče koja je za današnje prilike poprilično avangardna, iako to ne bi trebalo biti tako.

    Muziku podržava

    Šef orkestra je svakako Grobenski koji vlada stageom, dok je oko sebe okupio niz vrlo intrigantnih persona koje mu pomažu pretočiti ideje u stvarnost, odnosno u predstavu u dva čina. Prije svih, tu bi trebalo izdvojiti Laić kao vražji brat imenjaka, a posebnu dimenziju cijeloj priči daju i Buga i Sara koja svaka na svoj način daju štih izvedbi, ponajprije rastura prvo spomenuta koja je jednostavno razvalila u “Lady of Sorrow“.

    Za razliku od mnogih promocija, gdje se odsvira par novih pjesama i onda rocka po starim iskušanim stvarima, koncept koji ima Moskau sasvim je drugačiji, a opet vrlo logičan. Budući da predstavljaju posljednji album, oni su ga odlučili odsvirati u cijelosti i to po jednakom redoslijedu kako su pjesme i složene na CD-u. Tako se još jednom dokazalo da je prvi dio nešto sjetniji i atmosferičan, više nabijen emocijama, dok je drugi čisti nabrijani rock i više spreman na razne improvizacije pa ne treba čuditi da je završni ‘medley’ trajao i trajao i trajao…

    foto: Siniša Miklaužić

    Iako ih je čak osmero na stageu i u početnom su dijelu imali taktiku ‘tko ne sudjeluje, marš sa stagea’, nije dolazilo do nikakve konfuzije, već je jasno svatko znao što treba činiti u svakom trenutku nastupa. S obzirom da je s vremenom boca žestice sve više ‘hlapila’, mislio sam da će pred kraj biti veći kaos, ali Moskau je sve držao u svojim rukama i ni najmanje nisu popuštali.

    Teško je sad nešto odrediti kao vrhunac nastupa jer, kao i sam album, ovo je bilo jedno vrlo zaokruženo djelo (koncert ili performans, kako god želite nazvati) i nije se ništa prepuštalo slučaju – pokazali su da i kod nas ima odličnog materijala za one koje vole izvođače poput Toma Waitsa, Nicka Cavea i srodnih.

    foto: Siniša Miklaužić

    Na kraju treba ponoviti samo ono najvažnije: promocija albuma “Violence & Sorrow” je bila upravo bila – promocija u kojoj se u cijelosti odsvirao album na jedan vrlo specifičan način gdje se bend fokusira na svoj dio, ne trudeći se pritom dodatno zabavljati publiku. U takvom stanju možda sve naizgled djeluje malo hladno, ali sama glazba time dolazi u prvi plan, a svima je jasno da je “Violence & Sorrow” jedan od najboljih albuma u 2017. pa to predstavlja pravu uživanciju.

    0 Shares
    Muziku podržava